Kunica (Hajdučka trava / Achilea millefolium)

Kunica ( Hajdučka trava / Achilea millefolium )

        Kunica je višegodišnja zeljasta biljka s nerazgranatom stabljikom, slojevitim listovima  i sitnim bijelo-ružičastim cvjetovima raspoređenim u obliku štita. Naraste od 7 do 70 cm. Rizom je tanak i horizontalan. Može sačinjavati i do 50 cm duge korjene sa sterilnim izdancima. Listovi su mu mnogostruko izdijeljeni, odakle mu i potiče ime lat. mille - hiljadu folie - list. Donji listovi su mu drvenasti, a gornji su sjedeći i imaju povećane bazalne dlačice.Od davnina je poznato da ima mnogobrojna medicinska svojstva. Tako su je hajduci privijali na rane i uboje, jer ubrzava zgrušavanje krvi i zaustavlja krvarenje odatle i naziv hajdučka trava.


   Obično raste na livadama, pašnjacima, polusuhim stepama, travnjacima, kamenitim mjestima, šumskim proplancima, kao i po njivama i vinogradima. U Alpama raste sve do 1900 m nadmorske visine. Gotovo kosmopolitski je raširena po cijeloj Evropi, samo je u Mediteranskom području nešto rjeđa. Cvjeta bijelim cvjetovima od juna do augusta. Bere se za vreme cvjetanja a listovi  sve do jeseni. Botanicko ime je dobila prema grčkom junaku Ahilu –Achillea, i ima znacenje da daje snagu. Bere se u julu i augustu, a suši na vjetrovitom mjestu ili u sušionici na temperaturi od 35 do 50 stepeni. Čuva se u kesicama od jute, zaštićena od svjetlosti, a rok trajanja suhe hajdučke trave je oko dvije godine. Ima najkvalitetnije sastojke kad se bere po sunčanom vremenu.

Kunica ( Hajdučka trava / Achilea millefolium )

    Bogata je vitaminom K, etaričnim uljima, gorkom materijom ahileinom i azulenom, od koje potiče njena ljekovitost.Nadzemni dio biljke u cvjetanju sadrži do 1 % etarskog ulja (farmakopeja zahteva najmanje 0,13%), vlavonoide, vitamin K, gorku materiju ahilein, smole, stereole, tanine i dr. Etarsko ulje hajducke trave dobija se destilacijom pomocu vodene pare, a sadrži pinen, cineol, tujon, kamfor, limonen, borneol.

    U starim knjigama o bilju ova biljka označena je kao spas za sve teškoće, te se može primijeniti i tamo gdje se čini da je svaki trud uzaludan. Svojom snagom u pročišćavanju krvi može iz tijela odagnati mnoge višegodišnje bolesti. Samo se treba iskušati.


  Nije baš poznato da kunica izravno i najbolje djeluje na koštanu srž, jer u njoj potiče tvorbu krvi. Tako pomaže kod oboljenja koštane srži, kod kojih ne pomaže ništa drugo, čak i kod koštanog apscesa ako se primijene kure s čajem, kupkama i masiranjem kunicinom tinkturom. Dobro je sredstvo protiv krvarenja u plućima i može zajedno s iđirotom izliječiti rak pluća. Iđirotov korijen tokom dana žvakati, a ujutro i navečer piti po šolju kunicinog čaja, gutljaj po gutljaj.

Kunica ( Hajdučka trava / Achilea millefolium )

    Kod krvarenja u želucu i jakih krvavih hemoroida kao i kod pritiska u želucu i jake žgaravice, čaj pomaže vrlo brzo. Kod prehlade, bolova u leđima i reumatičnih bolova treba piti što topliji čaj od kunice. Čaj podstiče pravilan rad bubrega, pojačava apetit, uklanja nadimanje, želučane grčeve, jetrene smetnje, upale želučanog i crijevnog sustava, pojačava rad crijevnih žlijezda i tako omogućava redovitu stolicu.

   Toplo se preporučuje kod angine pectoris jer najbolje pomaže kod smetnji u cirkulaciji i suženju krvnih žila. Bolesti kod kojih se kunica koristi su rak na maternici (piti dnevno čaja koliko god možemo), upala jajnika, bijelo pranje, mokrenje u postelju ( kupka od kunice), miom, izostanak mjesečnice (svako jutro popiti šoljicu čaja), klimakterij (redovno piti čaj) upale živaca na rukama i nogama (kupke za ruke i noge s dodatkom kunice), bolna navala krvi u glavi , vrtoglavica, mučnina očna oboljenja sa suzenjem, probadajući bolovi u očima , krvarenje iz nosa, migrene (vruć čaj gutljaj po gutljaj piti. redovnom upotrebom migrena može potpuno nestati).

Kunica ( Hajdučka trava / Achilea millefolium )

Savjet za kuhanje čaja

Zeleni čaj

    Kuhanje čaja nije neka velika nepoznanica, ali da bi čaj djelovao najbolje i ljekovito treba obratiti pažnju na nekoliko stvari. Mnogi misle da je svaki čaj jednako ljekovit, bez obzira na to kako ga pripremili. Bezbroj ljudi kuha čaj tako što biljku stavi u hladnu vodu, pa čekaju da voda provri i onda puste da kuha nekoliko minuta. Drugi biljku stave u ključalu vodu i ostave da kuha nekoliko minuta, zatim odmaknu s vatre i odmah procijede.

   Navedeni načini pripremanja čaja, u pravilu, posve pogrešni. U većini slučajeva tako skuhan čaj gotovo je beskoristan, a u nekim slučajevima i štetan. Čaj treba kuhati uvijek svjež i odmah ga piti. Pri kuhanju čaja ne treba upotrebljavati metalne posude, najbolje su one koje su od porculana ili stakla. Vrlo su praktične šolje koje već imaju cijediljku i poklopac, kod poklopljenog čaja sakupljaju se eterična ulja na poklopcu, pa se nakon cijeđenja mogu vratiti u šolju.

Čaj s medom i cimetom

   Kod kuhanja čaja za lijek potrebno se pridržavati uputstva u receptu ili na pakovanju. Tu već počinje problem. Ako piše šolja čaja, pitanje je da li je to velika ili mala, ako piše supena kašika da li plitka ili duboka . U principu se računa da je jedna šolja za čaj 150 mililitara, a što se kašike tiče treba uzeti nešto između plitke i duboke.

   Kod priprema čajeva za djecu, ako to nije neki specijalni čaj za djecu treba se držati pravila da za djecu ispod 14 godina ide polovina mjere koju koriste odrasli a kod male djece četvrtina mjere.
Čaj se prelijeva prokuhanom vodom ali ne onom koja direktno ključa nego onom koja je prestala kuhati. Ostavlja da stoji poklopljen 5-8 minuta (osim ako to nije drugačije naznačeno), pa ga onda procijedimo.

Crni čaj

    Vrijeme koje je potrebno da se iz čaja izvuče ljekovitost zavisi od toga da li se pravi čaj od mekanog lišća i cvijeća, ili od lišća koje je tvrdo i kožnato. Ako se pravi čaj od korijena, treba ga sitno izrezati, kuhati 10 -30 minuta, ili prije kuhanja preko noći namočiti. Neke biljke se ne kuhaju, nego se samo namoče u vodi i ostave određeno vrijeme (npr kao bijeli sljez). Čajevi u filter vrećicama su praktični, jer su već određene mjere, ali da bi stali u filter su sitno isjeckani, pa su izgubili većinu eterična ulja.

   Nije isto djelovanje ako se čaj prelije hladnom, prokuhanom ili ključalom vodom. Pojedini čajevi djeluju različito na organizam ako stoje 5 ili 10 minuta. Zbog svih tih različitosti je jako važno pridržavati se uputstva za upotrebu koja se razlikuju od čaja do čaja. Ali kako god čaj je napitak kod kojega ne možemo pogriješiti. Uživajte i dalje u ispijanju čaja.

Žalfija ( Kadulja / Salvia officinalis)

Žalfija ( Kadulja / Salvia officinalis)

   Žalfija je narodni lijek koji se koristi od davnina. Evo meni upravo ovih dana pomogao kod upale desni. Kakvi antibiotici i gluposti kada imamo prirodne a još djelotvorne. Na latinskom Salvia potiče od reči salvare, što znači spasiti, izliječiti, jer su je još stari Rimljani koristili u liječenju raznih bolesti, a officinalis znači ljekovit. Na engleskom riječ za žalfiju Sage, označava mudrost, a koristili su je za stimulisanje koncentracije, za povećanje pamćenja, a smatra se da doprinosi dužem životu.

    Do pojave antibiotika, čaj od žalfije se koristio kod upala grla, promuklosti, upala unutrašnjih organa, za vaginalna ispiranja, kod tuberkuloznog znojenja, gljivičnih infekcija i mnogih drugih. U medicinskom smislu žalfija je antibiotik širokog spektra. Primjenjuje se i za regulaciju znojenja, kod poremećaja menstruacije, za jačanje nerava, za pročišćavanje jetre kao i kod reumatizma.

Žalfija ( Kadulja / Salvia officinalis)

 
    Kadulja je razgranat grm, visine 30-40 cm, višegodišnje drvenaste stabljike. Listovi su srebrnasto bijeli, srcoliki, namreškani i dlakavi. Cvjetovi su tamnoplavo - ljubičasti, dvousnati, a na vrhovima stabljike tvore klasaste pršljenove. Svi dijelovi biljke imaju jak aromatičan miris. Kadulja samoniklo raste na suhim terenima i u priobalskom području, a najrasprostranjenija je na jadranskim otocima. Voli sunčana mjesta, jer je osjetljiva na vjetar i hladnoću. Cvjeta od maja do juna. Omiljena je ispaša za pčele, a njen med ubraja se među najcjenjenije vrste meda u svijetu.

Žalfija ( Kadulja / Salvia officinalis)

    Kadulja sadrži razne po tijelo korisne sastojke. Neki od njih su kalijum, kalcijum, natrijum i eterično ulje čiji su sastavni dijelovi cineol, kamfor, borneol i dr. sastojci. Osim toga sadrži i gorku tvar karnozol, triperpenske kiseline, flavone i njihove glikozide, tanin.

    Ljekovitost ove biljke znali su još antički pisci. Plinije ju je nazvao "salvia" (ljekovita), što potječe od latinske riječi "salvus" (zdrav). Stara rimska izreka kaže: "Zaprijeti li smrt, po kadulju u baštu". U srednjem vijeku uživala je veliki ugled jer se smatrala sredstvom za produženje života i protjerivanje zloduha. Već tada je izašla knjiga na 400 stranica koja je govorila o njenoj upotrebi i djelovanju.

    Kadulja ima antiseptično, baktericidno, fungicidno, virustatično i protuupalno djelovanje. Njen čaj pročišćava dišne organe, upaljeno grlo, ždrijelo i krajnike, te pomaže kod promuklosti. Smatra se da on pomaže čak i pri saniranju kaverni kod plućne tuberkuloze, jer sadrži tanin koji zaustavlja krvarenje. Isto tako čaj zaustavlja jako znojenje plućnih bolesnika, mladih u pubertetu, žena u menopauzi i poslije poroda. Zanimljivo je da blagi čaj potiče znojenje, a jaki ga zaustavlja i sprječava.

    Kadulja se koristi kod kožnih problema, rana koje ne zacjeljuju, ekcema i svraba. Izuzetno je djelotvorna kod bolova i grčeva u želucu, vraća apetit, a smiruje upale crijeva i želuca, te tegobe u jetri i žučnoj vrećici. Kadulja predstavlja prirodnu djelotvornu pomoć kod problema s mokraćnim putevima, a naročito otežanog mokrenja. Stari Rimljani koristili su ju u tretmanu neplodnosti, jer snažno djeluje na ženske spolne organe, te otklanja sklonost pobačaju. Kadulja kuhana u pola vode i pola vina čisti krv, jača živce, zaustavlja drhtanje ruku.

Žalfija ( Kadulja / Salvia officinalis)

  Čaj od kadulje pomaže kod reume, te štiti od zaraznih bolesti. Kadulja jača kosu i daje joj sjaj. Grgljanje i ispiranje usta kaduljom zube čini zdravima i lijepima, pomaže kod afti i neugodnog zadaha iz usta. Zbog mnogih povoljnih djelovanja na zdravlje kadulja je vrlo poželjan začin u svakodnevnoj prehrani. Njeni listovi se stavljaju u pite i druge kolače s jabukama, a u ostala jela dodaje se uz peršin i celer.

   Žalfija se koristi u vidu čaja, tinkture, etarskog ulja. Za unutrašnju upotrebu, kašika čaja žalfije se prelije šoljom vode i kuha 3-5 minuta, a za spoljašnju primjenu (ispiranje, dezinfekcija) se ne kuha već se čaj žalfije prelije ključalom vodom, poklopi i ostavi da odstoji pola sata, poslije čega se procijedi i ispira nekoliko puta dnevno. Etarsko ulje žalfije je odgovorno za njena antiseptična svojstva, pa je zato bitno ne kuhati čaj i poklopiti, da etarsko ulje ne bi isparilo. Kod unutrašnje primjene čaj se kuha, da bi isparile komponente koje mogu delovati konvulzivno, ako se koriste u velikim dozama.  Uglavnom ako imate neki od problema koje kadulja može riješiti nemojte da se ustručavate da je probate, mogli bi se ugodno iznenaditi njenim kvalitetom .

Crni čaj i dijabetes

Crni čaj je izrađen od lišća biljke Camellia sinensis kao i zeleni čaj. Listovi se suše i fermentiraju, što daje čaju tamniju boje i bogatiji okus od zelenog čaja koji ne podliježe procesu fermentacije. Ovisno o jačini crni čaj sadrži oko 50 mg kofeina po šoljici. Zeleni čaj sadrži 8 do 30 mg po šalici, a kafa sadrži 100 do 350 mg.

Crni čaj i dijabetes

     Crni čaj sadrži niz antioksidansa, koji pomažu tijelu u borbi protiv slobodnih radikala. Ovi antioksidansi uključuju kvercetin koji je odličan za borbu protiv upala i jača imunološki sustav.
Crni čaj sadrži prosječno 200 mg flavonoida u jednoj šalici, a predstavlja 78% svjetske proizvodnje čaja. To je najčešće konzumirani čaj u zapadnoj populacije. Crni čajevi sadrže složenije flavonoide nego zeleni čajevi.

    Do danas su istraživanja o utjecaju crnog čaja na kardiovaskularno zdravlje dala mješovite rezultate.  Studija provedena 2007. na 31. odraslom osobom (u dobi od 55 godina i stariji) utvrđuje da šest mjeseci pijenja crnog čaja nije značajno utjecalo na kardiovaskularne faktore rizika. A 2009. godine pregledom devet ranije objavljenih studija (uključujući ukupno gotovo 195.000 sudionika) dolazi se do zaključka da tri šalice crnog ili zelenog čaja dnevno smanjuju rizik od moždanog udara za 21 posto.

Crni čaj i dijabetes

   U laboratorijskom istraživanju objavljenom u 2009., znanstvenici su otkrili da su spojevi iz crnog čaja bili učinkovitiji u usporavanju apsorpcije šećera u krvi od onih iz zelenog čaja i oolong čaja. Osim toga, studija iz 2009. provedena na 1.040 odraslih starijih osoba, utvrđuje da je dugotrajno uzimanje crnog i / ili zelenog čaja povezano s manjom učestalosti dijabetesa. Dok neke studije pokazuju da redovita konzumacija crnog čaja može smanjiti rizik od raka, druge tvrde da nema poveznice između raka i unosa crnog čaja. Nadalje, neka istraživanja pokazuju da konzumacija crnog čaja može biti povezana s povećanim rizikom od raka dojke.

Crni čaj i dijabetes

  Za konzumaciju crnog čaja nije dokazano da može spriječi ili liječiti bilo koje zdravstveno stanje. Iako pijenje crnog čaja može ponuditi određene zdravstvene koristi, važno je konzultirati svog liječnika kako bi se utvrdilo koja količina može biti prikladna za vas. Kod nekih pojedinaca, visoke doze kofeina mogu dovesti do brojnih neželjenih efekata, kao što su anksioznost, povećan broj otkucaja srca, povišen krvni tlak i pogoršanje simptoma čira.

Savjet za čaj

   Ljekovito bilje nam moze pruziti razna olakšanja prilikom nekih problema koje imamo. Ljekoviti čajevi se sastoje od biljaka koje u sebi sadrže supstance koje utiču na liječenje bolesti i ublažavanje simptoma. Ovo je najstarija forma liječenja poznata gotovo svima. Čaj je vjerovatno uz kafu najpopularniji napitak.

   Preporučena dnevna količina čaja se ne treba prekoračavati, a ne preporučuje se ni da se odmah počne sa velikim količinama čajeva dok se tijelo ne navikne. Svaki organizam reaguje različito na sve pa tako i na lijek u čaju tako da se treba polako početi sa terapijom dok se ne nađe idealna količina.
Od same biljke i njenih ljekovitih supstanci zavisi kolika se količina čaja preporučuje.

   Čajevi kao što su kamilica ili metvica (nana), ukoliko se piju svakodnevno mogu izazvati alergijske reakcije kod nekih osoba. Ti čajevi su najbolji ako se piju kada se ima akutni problem (bol). Međutim ako se svaki dan pije po dvije šolje, može se izazvati suprotna reakcija. Zato je preporučljivo da se ljekoviti čajevi piju onda kada je to potrebno. Isto tako je preporučljivo miješanje čajeva, znači da se svaki dan ne pije isti čaj. Dok neki drugi čajevi kao npr. zeleni su veoma poželjni za konzumaciju jer sadrže i kofein a i jake antioksidante. Stručnjaci preporučuju konzumiranje čajeva koji nisu pakovani u filter vrećice, jer su čajevi pakovani u filter vrećice jako sitno izrezani i time dolazi do gubitka velikog broja ljekovitih supstanci a posebno eteričnih ulja.

   Na djelovanje čaja uveliko utiče da li se radi o friškoj ili osušenoj biljci, koji dio biljke se koristi i koliko dugo se biljka drži u vrućoj prokuhanoj vodi prije nego što se iscijedi. Tako se na primjer kod kadulje se u prvim minutama u prokuhanoj vrućoj vodi prvo luče eterična ulja, a samo malo gorkih tvari, a ako se čaj duže ostavi u vodi prije cijeđenja, dolazi do povećanja količine gorkih tvari u čaju. Čaj od kadulje koji se ostavi u vodi 1-3 minute prije cijeđenja djeluje dezinficirajuće, poboljšava apetit i probavu, a ako se ostavi 10-15 minuta, onda smanjuje znojenje i bolove.

   Kod cvjetića, listova ili sitno isjeckanih kora ili korijena je najbolje jednu kafenu kašiku osušene biljke preliti sa šoljom (150-200 ml) kipuće vode i ostaviti 3-10 minuta. Važno je da se posuda poklopi da bi se eterična ulja zadržala u čaju. Ukoliko se radi o friškoj biljci, uzimaju se 2-3 kafene kašike biljke po šolji, a dovoljno je da se kratko prelije kipućom vodom, jer friške biljke brže prenose svoje aromatične supstance u vodu.

   Kod biljaka sa puno sluzi kao što su sjemenke lana, sljez i njima slične, biljka se ostavi 1-5 sati u hladnoj vodi da bi se izlučila sluz. Nakon cijeđenja se čaj može kratko ugrijati i tako piti ili se hladan koristiti za kupke ili obloge. Korjenje i kore se natope u hladnoj vodi, zatim prokuhaju, kratko malo ohlade i procijede.

   Za ljekovito djelovanje je dovoljno da se pije dvije do tri šolje dnevno. Dodatci kao što su mlijeko, med ili šećer mogu da umanje dejstvo ljekovitog čaja i bolje da se ne koriste nikako u čaju, pogotovo mlijeko radi proteina koje sadrži. Izuzetak su čajevi protiv kašlja gdje med svojim antibakterijalnim dejstvom pojačava ljekovitost.

Zova (Bazga / Sambucus nigra)

Zova (Bazga / Sambucus nigra)

    Zova, zohva ili bazga je biljka iz porodice Adoxaceae koja raste u Evropi, sjeverozapadnoj Africi i jugozapadnoj Aziji. Bazga je razgranati grm, ili drvo koji može biti 3 – 7 metara visok. Grane su šuplje, drvenaste, ispunjene spužvastom srčikom. Listovi su perasti, rastu nasuprotno. Cvjetovi su sitni, sa po pet latica, žućkasto bijeli i čine razgranate plosnate cvatove. Plodovi su ljubičasto- crne bobice sa crveno- modrim sokom.

    U cijeloj biljci ima željeza, kalija i natrija, a u bobicama i jabučne kiseline. Kora, korijen i lišće se bere u proljeće, cvijet u junu dok se nije posve rascvao, a bobice krajem ljeta kad sazriju. Vanjski dio kore se baca, upotrebljava se samo onaj unutrašnji, zeleni. Cvjetovi se beru kada su suhi i topli dani, nikako ne poslije kiše. Suše se obješeni na propuhu da se što prije osuše i ostanu žuto- bijeli. Ako cvijet potamni treba ga baciti.

Zova (Bazga / Sambucus nigra)

    Upotrebljava se protiv prehlade, nazeba, gripe, bolova u nogama, upale srednjeg uha i krajnika. Pojačava znojenje i mokrenje. Pomaže i kod kašlja, bolesti bubrega. Kod bolesti bubrega pravi se caj od bazgovog lišća. Od cvjetova bazge se pravi ukusan sirup koji razrijeđen čini osvježavajući napitak, a ujedno je dobar za disne puteve.

Zova (Bazga / Sambucus nigra)

     Od bobica se isto tako pravi sok kod nas poznat kao smreka, a ponegdje i sirup i marmelada. Plod zove jedu mnoge ptice. Neki je smatraju korovom. Plodovi zove su jestivi nakon kuhanja, ali svi ostali zeleni i nedozreli dijelovi biljke su otrovni zbog velike količine kristala kalcijum oksalata. Čaj od listova i mladica zove koristi se za pospješivanje izlučivanja mokraće, nakupljene tečnosti u tijelu, za liječenje šećerne bolesti kao i za čišćenje i poboljšanje krvi.

   Čaj od cvjetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, jake kijavice, ospica, šarlaha, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze i kod svih reumatičnih bolesti. Kora od grana i stabla koristi se za pripremanje čaja kojim se odstranjuju poteškoće kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i mjehura, liječi vodena bolest, te tvrdu stolicu.

Zova (Bazga / Sambucus nigra)

Sakupljanje i čuvanje ljekovitog bilja

Sakupljanje i čuvanje ljekovitog bilja

   Sve biljke koje sakupljate moraju biti ubrane na mjestima koje su daleko od prometnica i koja nisu tretirana umjetnim gnjojivima, insekticidima, herbicidima ili bilo kojim kemijskim zagađivačima. Biljke za čajeve prvenstveno list i cvijet beru se po suhom vremenu, ujutro odmah nakon rose.

  

Sakupljanje i čuvanje ljekovitog bilja

    Biljke se ne smiju brati u najlonsku ambalažu ili plastičnu ambalažu niti čuvati u istoj. Najbolje za sakupljanje biljaka su pletene košarice. Ubrane biljke suše se u hladu , na zračnom mjestu. Kad su biljke dobro osušene spremaju se odmah u papirnate vrećice, poželjno u više slojeva, da bi se spriječio dotok vlage.

   Korijen biljke sakuplja se u proljeće prije vegetacije ili u jesen nakon vegetacije. Korijeni ili rizomi biljke, po potrebi se operu, prerežu uzdužno i suše se na suncu. Plodovi ljekovitih biljaka sakupljaju se u potpuno zrelom ili poluzrelom stanju. Mesnati plodovi sakupljaju se zreli i suše na suncu. Suhi plodovi ( anis, kim i sl.) sakupljaju se poluzreli, a dozrelit će prilikom sušenja na suncu. Sjemenke ljekovitog bilja beru se potpuno zrele, najbolje po rosi, jer inače lako otpadnu,a kasnije se dosušuju na suncu.

Sakupljanje i čuvanje ljekovitog bilja

 
   Biljke se uvijek moraju sušiti na zračnom mjestu, neovisno o tome da li se suše na suncu ili hladu.
Najpogodnije sušenje biljnog materijala je na rastegnutom platnu koje se prije padanja rose uvečer spremi i opet rastegne drugi dan. Mogu se sušiti i na čistom bijelom papiru ( nikada ne sušiti na novinama ).  Također se može sušiti na stolovima prekrivenim platnenom prostirkom ili bijelim papirom ili na napravljenim prostirkama, najčešće od trske ili bambusa.

Sakupljanje i čuvanje ljekovitog bilja

   Ljekovito bilje ne smije se prilikom pakiranja sabijati. Najpogodnija ambalaža su papirnate vrećice (dvostruke ili još bolje trostruke - spremite u jednu, pa u drugu, pa u treću i svaku dobro zatvorite), kartonske kutije, jutene, lanene ili platnene vreće ili drvene kutije od prirodnog drva bez ikakvih dodataka boje ili lakova.

Bijeli sljez ( Althaea officinalis )

Bijeli sljez ( Althaea officinalis  )

   Raste po vlažnim livadama, vrtovima, pokraj puta. Isto tako uz obale rijeka i jarcima, svugdje gdje se nalazi vlažna, muljem nanešena zemlja. Bijeli sljez je do 1 m visoka, malo razgranata sa baršunasto bijelim jajolikim listovima. Stabljika je puna srži. Iz zglobova gdje izlaze listovi, na vrhu stabljike, izlaze kite bijelih ili svjetlo-roza cvjetova. Cvjetovi imaju pet sraslih latica, bez mirisa i sluzasta okusa. Sadrži hranjive tvari, masno ulje, saharozu, pektin, sluzi. Sluz se u hladnoj vodi rastavlja na glikozu, galaktozu i ksilozu.

Bijeli sljez ( Althaea officinalis  )

Lišće i cvijet se bere u toku cvjetanja, od juna do septembra, a korijen u oktobru, jer tada ima najviše sluzi. Od cijele biljke, korijen je najljekovitiji. Korijen se mora dobro oprati prerezati uzdužno i osušiti. Onda se nareže na sitne komadiće. Mora biti posve bijel (ako se, kad se natopi u vodu, na površini pojave sitni bijeli crvići, mora se sve baciti). Korijen se ne smije kuhati ni preliti sa vrelom vodom, jer mu to smanjuje ljekovitost.

Bijeli sljez ( Althaea officinalis  )

     Sljezova sluz je sredstvo protiv upala sluznica mokraćnih, spolnih, dišnih i probavnih organa. Sluz od sljezovog korijena se koristi tako što se jedna supena kašika isitnjenog korijena od sljeza prelije sa ¼ l hladne vode i ostaviti da se namoči oko 10 sati. Povremeno promiješati. Nakon toga procijediti. Prema potrebi za piće ili grgljanje ugrijati. Ukoliko se pravi mješavina sa drugim čajevima, onda se čajevi moraju napraviti posebno i tek prije pijenja sastaviti. Sljezov čaj se pravi sa jednom supenom kašikom sljezova lišća i cvjetova i prelije se sa 2-3 dl. ključale vode, poklopi i ostavi 10 minuta da stoji. Nakon toga se procijedi. Pije se gutljaj po gutljaj. Dnevna doza je tri šolje, koje uvijek treba svježe pripremiti. Pije se nezaslađen za bolove u želucu ili crijevima.Čaj od bijelog sljeza zaslađen sa medom je dobar za kašalj, bronhitis i astmu.

Kopriva ( Žara / Urtica dioica )

Kopriva ( Žara / Urtica dioica )

   Kopriva je vrsta samonikle jestive biljke roda Urtica koja raste na zapuštenim mjestima kao korov. Naziva ju se i velika kopriva, žara te pasja kupina. Raste u Europi, Aziji, Africi i Sjevernoj Americi. Ima velik korijen. Stabljika doseže visinu do 150 cm, a listovi du dugi od 3 do 15 cm. Listovi srcolikog oblika se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice. Listovi i peteljke su pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na kožu. Cvjetovi koprive su zeleni i neugledni.

    Kopriva ima ljekovita svojstva.Osim što štiti od bolesti, kopriva može suzbiti lisne uši koje su veliki nametnik voću. Koprive se često koriste kao hrana zečevima i svinjama. Korijen koprive se koristi za dobivanje žute boje. Kopriva se često koriste i u tekstilnoj industriji, a njezina vlakna su jako hrapava.  Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive. Upravo je kopriva ta koja se najviše koristi i kao industrijska i kao ljekovita biljka. Koristi se list, korijen i sjeme. Cvjeta od proljeća do jeseni, a za vrijeme zime ostaje u zemlji.

Kopriva ( Žara / Urtica dioica )

   Koprivu su stari Grci koristili za masažu protiv reumatskih bolova. Kopriva poboljšava rad probavnog sustava. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske kiseline. Također, u koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno utiče na krv. Od koprive se često priprema čaj i sok te koristi se često u kuhinji. Djeluje kao diuretik i antihemoragik. Bez obzira na ljekovita svojstva, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad mogu nastupiti problemi sa probavnim sustavom i crvenilo kože.

    Kao lijek vrlo je uspješna za čišćenje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma, groznice, prekomjernog mokrenja, tuberkoloze pluća, bronhitisa, oboljenja zglobova, kamenca u bubregu, pri zarastanju rana, protiv zračenja, slabokrvnosti, čira na želucu, nesanice, nervoze. Pored svoje vitaminske i prehrambene vrijednosti, kopriva se smatra izuzetno zdravim, korisnim i pristupačnim povrćem i, naravno, lijekom. Izuzetno je bogata bjelančevinama, ugljičnim hidratima, mastima, kalcijem, fosforom, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom, pantotenskom kiselinom i dr.

Kopriva ( Žara / Urtica dioica )

   Zbog svog ljekovitog djelovanja čaj od koprive, od cijele biljke, odvaja sluz iz pluća, čisti želudac, jetru i crijeva, a ujedno je izvrstan lijek za liječenje slabokrvnosti, žutice, malarije i svih drugih groznica, ponajviše mokraćom odvaja loše sokove iz tijela. Pomiješana s drugim biljkama liječi čireve na želucu i crijevima, čisti krv, pospješuje probavu, smanjuje uzrujanost i nesanicu. Isto tako, dobar je lijek protiv vodene bolesti, gihta, jetre, bubrega i nesvjestice.

Kopriva ( Žara / Urtica dioica )

    List koprive službeno je odobren za liječenje reumatoidnog artritisa i artroza, bilo kao samostalan lijek, bilo kao dodatna (adjuvantna) terapija uz druge lijekove. Osim tih indikacija, list koprive, blagog diuretičkog djelovanja, odobren je kao dodatna terapija kod bolesti mokraćnog sustava, poput cistitisa. Pripravci korijena službeno su odobreni za liječenje benigne hiperplazije prostate (nezloćudnog povećanja prostate). Osim u toj indikaciji, preporučuje se njegova uporaba kod subjektivnih tegoba mokrenja, poput čestog noćnog mokrenja i osjećaja neugode tijekom mokrenja, ali tek nakon konzultacije s doktorom.

Lipa ( Tilia )

Lipa ( Tilia )

   Lipa je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost i do nekoliko stotina godina. Cvjetovi lipe su mali, zelenkastožute boje, ugodnog mirisa i grupirani u kitama. Cvjetanje traje 2 do 3 tjedna, a nekad se dogodi da prođe i za 5 do 6 dana. U našim krajevima rastu bijela ili srebrna lipa (Tilia tomentosa), velikolisna lipa (Tilia grandifolia) i sitnolisna lipa (Tilia parvifolia). Zahtijeva od vjetrova zaštićena zemljišta s dosta vlage ili nešto kiše u vrijeme cvjetanja.Cvijet se skuplja između 10 i 12 sati, prije jakog sunca, kako ne bi isparila esencijalna ulja. Cvjetovi se nakon berbe moraju osušiti. Najbolje ih je sušiti na nekom prozračnom mjestu i to u hladu. Nakon što se osuše oni moraju zadržati svoju prirodnu zelenožutu boju i izrazito ugodan miris. Čaj od lipe je efikasan lijek za probleme sa probavom, a lipov med je veoma cijenjen.

Lipa ( Tilia )

    Čaj od lipe pospješuje znojenje, pa se upotrebljava kod povišene temperature. Posebno se koristi kod gripe i prehlade, te hunjavice. Zahvaljujući svojim djelatnim tvarima, čaj od lipe, pomaže nadraženoj i oštećenoj sluznici, te se koristi kod upale grla i za ublažavanje kašlja. Čaj od lipe zna se koristiti za ublažavanje grčeva, ali i za smirenje živaca, te kod nesanice.



   Oporavlja organizam izložen psihičkim naporima.Dokazana ljekovita svojstva lipe su da snižava krvni pritisak, izuzetno dobar za ublaživanje bolova pri mokrenju, pospješuje znoj i mokraću, liječi od malokrvnosti, liječi od vodene bolesti, čisti krv i bubrege, čaj je izuzetno dobar za prehlade, kod gripe i kod bolesti dišnih organa, liječi od kroničnog i grčevitog kašlja, protiv grčeva, za umirenje ( opušta napete živce i daje dobar san), liječi od padavice, sprečava upalu pluća i dušnika, liječi od bubrežnih kamenaca, odstranjuje bore i pjege s kože lica, sprečava ispadanje kose, opekline i rane dobro je ispirati i oblagati čajem, pospješuje stolicu, i mnoga druga dobra svojstva ovog napitka.

Lipa ( Tilia )

   Lipa se preporučuje i za probleme sa jetrom, i to ne cvijet, već unutrašnji dio kore, jer djeluje kao blagi koleretik, što znači da podstiče stvaranje, lučenje i protok žuči kroz jetru, na taj način je čisteći i na prirodan način je obnavljajući. U Francuskoj se kora lipe koristi i u tretmanu virusnog hepatitisa (hepatitisa C).

Lipa ( Tilia )

 
   Sadrži željezo, kalcij, tanin (ima ga najviše u pricvjetnom listiću), soli mangana, eterično ulje, sluz, glikozide, šećer, gumu, vossak, smolu, žutu boju, manitol, kartart, farnezol, terpentinski alkohol (daje miris cvijetu), u cvijetu i listićima ima izrazito puno vitamina, a u sjemenu masnog ulja. Ipak ne treba uzimati previše čaja od lipe jer može izazvati srčane tegobe.

Kamilica (Matricaria chamomilla)

    Kamilica je jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-60 cm, tankog i razgranatog korijena, dvostruko perasto razdijeljenih listova. Mirišljive cvjetne glavice su sastavljene  od dvospolnih žutih cjevastih cvjetića u sredini i bijelih jezičastih cvjetića na rubu, koji su povijeni prema dolje. Plodovi su sitne duguljaste svijetlo-smeđe roške sa 3 rebra. Biljka cvate od kraja aprila do septembra. Kamilica je rasprostranjena u skoro cijeloj Europi i Aziji. Raste na mjestima izloženim suncu.

  Od kamilice se ubiru prvenstveno cvateći cvatovi bez stapki. Kvaliteta suhe kamilice ovisi o vremenu sabiranja i načinu sušenja, pa o tome treba voditi dodatnu brigu. Vrijedi pravilo da glavice imaju najviše ljekovitih tvari između trećeg i petog dana nakon početka cvatnje. Ubrane glavice suše se toplinom, ali vodeći računa da temperature ne bude viša od 50°C.

Upotreba kamilice je vrlo raširena, kako u narodnoj tako i u službenoj medicini. Od cvjetova kamilice najčešće se spravlja čaj, jedan od najpoznatijih narodnih lijekova.Kamilica je tradicionalni, narodni lijek za stomačne tegobe, grčeve, probleme sa varenjem, gastritis, čireve, za smirenje nervne napetosti, kod nesanice i premorenosti. Kamilica se spolja primenjuje za ispiranje upalnih procesa na koži, ojeda, rana, opekotina, iritacija, upala očiju, vaginalna ispiranja i kupke zbog svojih antiseptičnih svojstava. Primenjuje se i kod oboljenja bubrega, jetre i žuči.

   Kamilica je sastojak čajeva koji se primenjuju za smanjenje grčeva i kolika kod novorođenčadi i beba. Kod stomačnih problema kamilica se kombinuje sa nanom i matičnjakom. Čaj od kamilice se ukapava u oko ili stavlja u formi vlažnih obloga u slučaju infekcije oka. Inhalacije čajem od kamilice se primjenjuju kod kijavica, infektivnih i alergijskih oboljenja disajnih puteva, upala sinusa. Topli čaj od kamilice koristi se za ispiranje usne duplje i grgljanje kod upala grla i desni olakšava disanje i osvježava organizam te smanjuje upalne procese. Ekstrakt kamilice ulazi i u sastav masti i čepića za hemoroide. Pranje kose kamilicom služi za pozlaćivanje plave kose, a tamnija kosa može dobiti svjetliji ton.Poznata je i primjena kamilice u aromaterapiji. Cijenjeno je i poznato i svježe dobiveno ulje kamilice. Jednako je cijenjena i u kozmetici pa kažemo da organizam ozdravljuje iznutra i uljepšava izvana.

Metvica ( Mentha / Nana )

    Metvica (Mentha) je rod cvjetnica sa oko 30 raznih vrsta iz obitelji Lamiaceae. Metvica je rasprostranjena u Australiji, Americi, Europi i Aziji. Također postoji nekoliko hibridnih vrsta. Metvica je aromatična biljka, koja raste do visine od 10 do 120 cm, listovi su većinom tamno zelene boje. Metvica je stara ljekovita biljka koja datira još iz 17 vijeka. Nastanjenost metvice počinje u Dalekom istoku da bi prelazeći dospjela u Evropu i krajem 17 vijeka nastanila se u Englesku. Biljka je prijatnog i vrlo aromatičnog mirisa . Vrijeme cvijetanja joj je od juna do avgusta .

Metvica ( Mentha / Nana )

    Sadrži eterično ulje koga prosječno ima u biljci 1 % . Sastav eteričnog ulja je 50-90 % mentola i do 10 % mentona . Zatim sadrži gorke supstance , tanin i fermente . Eterično ulje metvice možemo unositi u organizam u vidu tableta i pastila. Imamo kapi od metvice i mentinu vodu koja je znatno slabija od kapi .Ulje ostavlja znatan uticaj i pokazuje veliki napredak u liječenju zivaca koji su osjetljivi na hladnoću.  Za spoljašnju upotrebu masiranjem pomaže kod truljenja kože a i otklanja glavobolju. Unutrašnja upotreba sa svojim sastojcima djeluje na pojačanje izlučivanja žuči, smiruje grčeve ( želudčane i crijevne ), postepeno otklanja nagon za povraćanjem i doprinosi smirivanju svim nervoznim smetnjama kao što je nervozno lupanje srca.

Metvica ( Mentha / Nana )

    Nana ili menta (lat. Mentha piperita) se tradicionalno koristi za lečenje digestivnih tegoba, bola u želucu, grčeva, zastoja u varenju, nadutosti. Etarsko ulje nane deluje opuštajuće na želudac i creva, pa smanjuje grčeve, mučninu, eliminiše napinjanje, bolove, pojavu viška vazduha - aerofagiju, reguliše varenje. Još bolji efekti postižu se kombinacijom sa kimom, komoračem, kamilicom, anisom, cimetom. Posredno utiče i na normalizovanje funkcije jetre i žuči. Koristi se za smanjenje bolnih grčeva kod osrednjih kolika žučne kese. Nana je lijek izbora za prenadraženo debelo crevo, iritabilne tegobe koje nastaju usljed psihičkih tegoba. Uspješno se primjenjuje kod nervoza i nesanice. Djeluje smirujuće, okrepljujuće i vraća snagu. Nana utiče na regulaciju ubrzanog srčanog rada, opušta bronhije i olakšava tegobe kod astme. Zajedno sa matičnjakom koristi se kod mučnine kod trudnica. Nana se primenjuje i protiv neprijatnog zadaha i kod bolesti desni i zuba u vidu rastvora za ispiranje usta. Često ulazi u sastav čajnih mješavina za stomačne tegobe ili kao korigens da popravi ukus neke čajne mešavine. Mentol, jedna od komponenti etarskog ulja nane, lokalno primenjen smanjuje bol, hladi, dovodi do utrnuća, pa se koristi kod različitih reumatskih tegoba, neuralgija.

Metvica ( Mentha / Nana )

    Nana je čuvena po svom spazmolitičkom dejstvu, tj. po sposobnosti da opušta glatke mišiće. Nana deluje na regulaciju varenja, stimuliše lučenje žuči, sekreciju želudačnih sokova, smanjuje stomačnu napetost. Etarsko ulje djeluje antimikrobno (za suzbijanje infekcija), antivirotski, antifungicidno, spazmolitički na sistem za varenje i rashlađujuće, pa se koristi spolja za smanjenje bolova. Takođe, ulje se primjenjuje i za inhalacije. Istraživanjima je potvrđeno antibakterijsko i antivirusno dejstvo etarskog ulja mente, a mentol djeluje i protiv nekih vrsta gljivica.

Metvica ( Mentha / Nana )

Šipurak ( Rosa Canina / Divlja ruža )

Šipurak ( Rosa Canina / Divlja ruža )

   Šipurak je grmolika biljka iz roda Rose i obitelji Rosaceae. Izraste u 2 do 3 metra razgranjeni grm sa dole obraslim bodljikama. Tanke se grane savijaju u luku, a listovi su naizmjenični i neparno perasti  sastavljeni od 5-7 jajastih oštro nazubljenih listića. U nižim predjelima cvate obično u proljeće, u višim kasnije. Cvjetovi se sastoje od 5 latica ružičastobijele boje ugodnog mirisa. Plodovi (šipak) su oko 1,5 cm jajasti i crvene ili crvenonarančaste boje, slatko-kiseli s velikim brojem tvrdih i uglastih dlačicama obraslih plodića koji se pogrešno nazvaju sjemenkama. Divlja ruža raste po sunčanim rubovima šuma, po živicama, na pašnjacima nizinskog i brdskog područja, među grmljem, uz ograde. Uspijeva i na kamenjarima, ali je u tom slučaju plod biljke znatno manji. Rasprostranjena je po cijeloj Europi i dijelu Azije gdje vlada umjerena klima.

Šipurak ( Rosa Canina / Divlja ruža )

         Koristi se svjež i osušen, a očišćen od koštica i dlačica može se i zamrznuti. Suši se na temperaturi od 50°C da zadrži svoju prirodnu boju. Divlji šipak ima vrlo velike količine vitamina C (1700–2000 mg za 100 g) najviše nakon crnog ribizla, a posebno je važno što se kuhanjem ne gubi, no količina vitamina C ne ostaje dugo stalna već se nakon jedne godine u plodovima, pekmezu ili likeru smanji na samo jednu četvrtinu od prvotne vrijednosti. Osim vitamina C sadrži i vitamine A, D i E, masne kiseline i antioksidant flavonoid.

   Pripisuju mu se velika medicinska svojstva, od otklanjanja malaksalosti i umora, anemije (slabokrvnosti), kao i antiupalna svojstva pri upalama unutarnjih organa. Plod divljeg šipka sadrži značajan postotak voćnog šećera - 22%, bjelančevina 3,6% i masti 0,7%. Zatim sadrži vitamine B1, B2, naicin i karotene (provitamin A), vitamin E. Vrlo je značajan i sadržaj mineralnih tvari, naročito kalija. Odlikuje se i bogatim sadržajem željeza, magnezija, fosfora i sumpora, zatim sadrži flavonide, tanin, voćne kiseline i pektine 25%. Sjeme šipka sadrži tragove vitamina C, dekstrin, vanilin, voćne kiseline i oko 9% ulja. U ulju dobivenom iz klice nalazi se 47 mg alfa i beta tokoferola (vitamina E) na 100 grama.

   Preporučuje se u zimskim mjesecima, kada su česte prehlade i povišena temperatura, jer uspješno snižava temperaturu. Protiv prehlade dobro je piti šipkov čaj zajedno s lipom. Za sušenje, šipak valja ubrati prije nego potpuno sazrije i omekša. Ubranog treba uzdužno prerezati i osušiti, izvaditi sjemenke (koštice), a nakon toga sitno izrezati ili samljeti. Najviše se cijeni onaj osušeni šipak koji je zadržao lijepu crvenu boju. Takav se dodaje različitim smjesama za čaj, a zamjena je za ruski čaj. Najbolji je čaj od čistog šipka koji sadrži visok postotak vitamina, a prednost mu je što je lijepe boje, ugodna okusa i treba ga manje sladiti zbog nešto većeg sadržaja šećera u plodu. U većim količinama sjemenke štetno djeluju na kičmenu moždinu i na srce.

Šipurak ( Rosa Canina / Divlja ruža )

Majčina dušica ( Herba Serpylli )

    Majčina dušica pripada obitelji usnatica. Prirodni je afrodizijak, antiseptik, antioksidant, antispazmatik, antiretik, digestiv, diuretik pa čak i sedativ . Majčina dušica, odnosno čaj od majčine dušice vrlo je koristan. Majčina dušica s pravom nosi ime koje govori da je to biljka za žene. Skoro na svim jezicima nosi ime majčina dušica.

Majčina dušica ( Herba Serpylli )

Majčina dušica ( Herba Serpylli )

    Jak je antiseptik za unutrašnje organe, organe za disanje i urogenitalne organe. Biljka daje snagu koja stimulira psihičke i fizičke funkcije, kupka od nje jača i živce i miši, a koristi se i za nervoze, depresije pa čak i liječenje alkoholizma. Kod plućnih oboljenja kao što su astma, bronhitis pa i tuberkuloza uzima se čaj ili sirup od majčine dušice jer djeluje višenamjenski. Kao ekspektorant koji olakšava iskašljavanje, kao antiseptik koji umiruje jaki kašalj pa i kao antiseptik koji sprječava širenje infekcije tj djeluje protuupalno.

   Za ženske bolesti je primjena isto jako raznovrsna. Koristi se u poticanju i reguliranju menstruacije, kao antiseptik za infekcije maternice. Majčina dušica se koristi i za liječenje migrene, bolesti mjehura, bubrega, kod grčeva želuca , slabokrvnosti, blijedoće, kod prekomjernog stvaranja žuči, angine, difterije, padavice, hunjavice, nesanice pa čak i reume.

Majčina dušica ( Herba Serpylli )

    Riječ "thymos", što u prijevodu znači hrabrost, snaga, ukazuje na stimulirajući učinak ove biljke. Zabilježeno je čak da se naređuje uzgajanje majčine dušice, a Egipćani je koriste za balzamiranje i pranje mrtvaca. Eterično ulje majčine dušice sadrži najviše cimola koji je u velikim dozama otrovan. Koristi se kod nadutosti i smetnji probave te za pojačanu cirkulaciju.

Majčina dušica ( Herba Serpylli )

   Zapadna medicina majčinu dušicu koristi za liječenje bronhitisa, bolesti glasnica, bolesti želuca, bolesti grla, crijevnog katara, jakog nadražujućeg i konvulzijskog mjesečnog ciklusa, promuklosti, raznih rana, respiratornog i želučanog katara i slabih živaca. Koristi se i kao začin za jela te kao biljka s magičnom snagom.