Aditivi u hrani ( E )


   Znanstvenici već godinama objavljuju studije kojima upozoravaju da mnogi dodatci hrani (označeni E-brojevima) izazivaju kod ljudi sindrom hiperaktivnosti, alergijske reakcije, glavobolje ili metaboličke poremećaje. Reakcije odgovornih institucija na ta otkrića prespore su i nedostatne, a prehrambena industrija takve rezultate uglavnom ignorira. Ipak, uz pritisak javnosti, te različitih udruga za zaštitu potrošača i malobrojnih odgovornih znanstvenika, mnogi štetni dodatci hrani završili su na groblju prehrambenih aditiva.

   Aditivi su s obzirom na njihovo djelovanje svrstani u slijedeće skupine: bojila, konzervansi, antioksidansi, emulgatori, stabilizatori, zgušnjivači, tvari za želiranje, regulatori kiselosti, kiseline i lužine, tvari za sprečavanje zgrudnjavanja, tvari za postizanje klizavosti, pojačivači okusa, tvari za zaslađivanje, modificirani škrobovi, tvari za poliranje, tvari za zadržavanje vlage, tvari za tretiranje brašna, sekvestranti, učvršćivači, povećivači volumena, tvari za održavanje pjene, potisni plinovi, plinovi za pakiranje, tvari protiv pjenjenja, pomoćne tvari u procesu proizvodnje, enzimski preparati i arome.

   U svrhu zaštite potrošača i s ciljem smanjenja zdravstvenih rizika za svaki aditiv određuje se prihvatljivi dnevni unos aditiva (PDU) ili tzv. "Acceptable Daily Intake" (ADI), tj. doza za koju se smatra da je potrošač može bez štetnih posljedica unositi u organizam cijeli život. ADI se izražava u miligramima nekog aditiva po kilogramu tjelesne težine, a temelji se na rezultatima eksperimenata na životinjama u kojima se izračunavaju količine aditiva koje ne narušavaju zdravlje laboratorijskih životinja, tj. takozvani "No Observed Adverse Effective Level" (NOAEL). Te vrijednosti preračunavaju se u dnevnu dozu za ljude (ADI) tako da se obično umanjuju sto puta. Time se želi povećati sigurnost i smanjiti rizik zbog prenošenja eksperimentalnih rezultata sa životinja na čovjeka (razlike u mijeni tvari), posebnosti u mijeni tvari određenih skupina (trudnice, djeca), te različitih prehrambenih navika stanovništva.

   Danas mi u Bosni i nismo pretjerano zaštićeni od tih proizvoda jer i većina kojih se morala riješiti Evropa je završila kod nas na Balkanu. Kasnimo bar 10 godina što se tiče standarda proizvodnje i korištenja zabranjenih supstanci. Ovdje cemo navesti one za koje se zna da su štetni i kancerogeni i koje trebamo izbjegavati.

   Nažalost, osim "ozakonjenih" aditiva, hrana je natopljena i drugim štetnim tvarima koje nastaju prilikom priprave hrane (npr prženjem krumpira nastaje neurotoksin akrilamid u koncentracijama i do 8000 puta većima od dopuštenih), tvarima koje nameće industrijska poljoprivreda (npr pesticidi), ili tvarima koje migriraju u hranu iz plastične ambalaže (poliklorirani bifenili, semikarbazidi). Taj kemijski arsenal, zajedno s E-brojevima, mijenja sastav, ali i cijenu hrane.

   Stoga javnost ima pravo na svaku informaciju i svako upozorenje. Informiranjem javnosti ostvaruje se demokratsko načelo "right-to-know", a upozoravanjem podupire se europsko načelo opreznosti ("better-safe than-sorry).