Mandarina (Citrus reticulata)

   

Mandarina (Citrus reticulata)

         Mandarina ili mandarinka je biljka iz porodice Rutaceae, a pripada rodu Citrusa. Mandarine su zimzelene biljke, narastu do oko 3 metra visine, sa širim listovima od ostalih citrusa. Iako sliči svojem srodniku naranči, njena kora se puno lakše guli, kriške lakše odvajaju, a okus joj je slađi. Uzgaja se već preko 3000 godina u Ugandi, Japanu i Djiboutiju. Najbolje uspijeva u suptropskim krajevima jer je osjetljiva na hladnoću, posebno na temperature ispod ništice. U našim krajevima mandarina najbolje uspijeva u dolini Neretve gdje su odlični uvjeti za plantažno uzgajanje vrlo kvalitetnih sorti unšiu mandarina koje se uzgajaju od 1934. godine. Sorta unšiu (Unshiu, Satsuma) je sortna grupa japanskih mandarina, kojih ima više od 200. Zbog otpornosti na hladnoću (može izdržati kraće periode hladnoće i do -10°C) postala je glavna sorta uzgoja u ovim krajevima, posebno u dolini Neretve. Cvjeta rano s mirisnim bijelim cvjetovima. Plodovi su sočni i slatki, skoro bez sjemenki. Sazrijeva u jesen.

Mandarina (Citrus reticulata)

        U nešto manjem obujmu u nas se uzgajaju i druge sorte kao što su klementine i sorta havana (domaća mandarina, narančin). Klementina je manje otporna na hladnoću, plodovi su joj slađi i ukusniji od sorte unšiu, bez sjemenki. Manja je od mandarine te je crvenkaste boje, a sazrijeva negdje oko decembra. Sorta havana kasno sazrijeva, u januaru ili čak februaru, plod je pun sjemenki, te ga mnogi zbog toga izbjegavaju. Vrlo je mirisan i boljeg okusa od sorte unšiu.

        Energetska vrijednost 100 g svježe mandarine iznosi 53 kcal / 223 kJ. Od toga sadrži 13,3% ugljikohidrata, 0,8% proteina i 0,3% masti.Od minerala u mandarini se nalaze kalcij (37 mg što čini 5% RDA), željezo (0,15 mg što čini 1% RDA), magnezij (12 mg što čini 3% RDA), fosfor (20 mg što čini 3% RDA), cink (0,07 mg što čini 0,7% RDA), bakar (0,04 mg što čini 4% RDA) i mangan (0,04 mg što čini 2% RDA). Od vitamina mandarina sadrži vitamin C (27 mg što čini 34% RDA), tiamin (0,06 mg što čini 5,5% RDA), riboflavin (0,03 mg što čini 2% RDA), niacin (0,4 mg što čini 2,5% RDA), pantotenska kiselina (0,2 mg što čini 3% RDA), vitamin B6 (0,08 mg što čini 6% RDA), folna kiselina (66 mcg što čini 33% RDA), vitamin A (206,4 mcg što čini 26% RDA) i vitamin E (0,2 mcg što čini 2% RDA). Od ostalih nutrijenata mandarina na 100 g sadrži 1,2 g vlakana i karotenoide lutein+zeaksantin 138 mcg.

Mandarina (Citrus reticulata)

        O tome koliko su plodovi citrusa zdravi slušamo od djetinjstva. Prva asocijacija uz citruse je vitamin C. Među narodom se uvriježilo mišljenje da liječi prehladu, iako to nije znanstveno potvrđeno, može ublažiti simptome i ubrzati oporavak. Uz vitamin C mandarina, ali i ostali citrusi sadrže vrlo zanimljivu skupinu flavona kao što su hesperidin, tangeretin i nobiletin. Ovi nutritivno vrlo vrijedni sastojci nalaze se s unutarnje strane kore i u pulpi plodova. Kako bi se maksimalno iskoristila korica mandarine najprije ju treba dobro oprati, zatim osušiti i samljeti ili grubo naribati te ostaviti u hladnjaku i koristiti prema potrebi. Predlažemo da koricom obogatite sokove, juhe, jela od riže ili tjestenine, također se može dodati maslinovom ulju i začinima za marinadu za ribu ili meso.

        Zahvaljujući sinergijskom djelovanju vitamina C i flavona mandarina posjeduje vrlo snažna antioksidacijska svojstva. Konzumiranjem mandarine potiče se zdravlje imunološkog sustava i reducira štetno djelovanje radikala na DNA, koje može uzrokovati rak i ubrzati proces starenja.
Znanstvena istraživanja su potvrdila da je vitamin C osobito značajan kod usporavanja pojave raka debelog crijeva, ali i kod upalnih stanja kao što je astma, osteoartritis ili reumatoidni artritis.
Hesepridin se istražuje kao prirodna, netoksična alternativa lijekovima koji štite organizam tijekom radioterapija, jedna iranska studija utvrdila je da se štetnost radijacije smanji za 33%. Znanstvenici s Tokyo College of Pharmacy tvrde da tangeretin može pomoći u procesima reduciranja razvoja stanica leukemije, bez štetnog djelovanja na zdrave stanice.

Mandarina (Citrus reticulata)

        Mandarina je izvor i narančastog karotenoida beta-kriptoksantina koji može značajno smanjiti rizik od pojave raka pluća. Studija objavljena u Cancer Epidemiology, Biomarkers and Prevention povezala je hranu bogatu kriptoksantinom sa smanjenim rizikom od pojave raka pluća za 37% u pušača. Istraživanja koja se provode u Japanu pokazala su da sok od mandarine štiti oboljele od hepatitisa C od raka jetre. Limonin iz mandarine još je jedan u nizu vrlo zanimljivih fitonutrijenata koji se lako probavljaju i oslobađaju u probavi. Istraživanje provedeno u australskom istraživačkom institutu CSIRO utvrdilo je da je najjače djelovanje na reduciranje pojave raka usta i grla, a prema istraživanjima moguće ih je smanjiti čak i za 40-50%

        Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporuča konzumaciju citrusa za očuvanje zdravlja kardiovaskularnog sustava. Prisutni nutrijenti sprečavaju oksidaciju kolesterola i nakupljanje na stjenke arterija, koje može uzrokovati moždani ili srčani udar. Mandarine imaju i određeni udio vlakana, koja osim što doprinose snižavanju kolesterola, korisna su i za ublažavanje konstipacije, simptoma koji se javlja kod oboljelih od sindroma iritiranog debelog crijeva, daju osjećaj sitosti te na taj način pomažu u reguliranju težine. Mandarina ima relativno nizak glikemijski indeks što znači da se prirodno prisutan šećer polako otpušta u krvi, stoga se mogu preporučiti kao međuobrok oboljelima od dijabetesa. Osim toga sastojci mandarine pozitivno djeluju i na kognitivno zdravlje, jer poboljšavaju funkcije mozga i doprinose boljem pamćenju.

Mandarina (Citrus reticulata)

         Nadalje studija objavljena u British Journal of Nutrition utvrdila je da su žene koje su pile 0,5-1L soka od citrusa, imale povećano izlučivanje limunske kiseline i na taj način reducirale formiranje bubrežnih kamenaca. Konzumiranjem mandarine doprinosi se zdravlju probavnog sustava jer prisutni antioksidanti smanjuju mogućnost infekcije koje uzrokuje bakterija Helicobacter pylori odgovorna za nastajanje čireva i time povećava rizik od pojave raka želuca. Tonik od mandarine potiče rad metabolizma i jetre te na taj način i olakšava apsorpciju nutrijenata.

        Aromatično esencijalno ulje mandarine je prirodan antiseptik, štiti organizam od opasne bakterije Staphylococcus aureus. Esencijalno ulje mandarine doprinosi i ublažavanju bolnih grčeva u dišnom, probavnom i živčanom sustavu. Ulje se može koristiti i za vanjsku primjenu i oralno. Mandarine imaju smirujući utjecaj na živčani sustav te se preporučuju kod nervoze, stresa, a i ublažavanja alergijskih reakcija.

Dinja ( Cucumis melo )

Dinja ( Cucumis melo

         Dinja je jednogodišnja biljka podrijetlom iz Azije, a pripada porodici Cucurbitaceae ili bundeve. Plod je okruglog ili ovalno-izduženog oblika, mase 1-2 kg. Tvrda kora može biti glatka, naborana ili mrežasta s režnjevima. Unutrašnji, jestivi dio najčešće je narančasti ili zelenkastobijeli, a šupljina je ispunjena sjemenkama. U Kini je bila poznata već 1000 godina prije Krista. U Bibliji se spominje da su Izraelci, kada su napustili Egipat i s Mojsijem četrdeset godina lutali pustinjom, žalili za svojom omiljenom hranom, a posebice dinjom. Slike iz gradova Herkulanuma i Pompeja (79. g.) upućuju na to da su i Rimljani poznavali dinju.

Dinja ( Cucumis melo )

  
        Prema smjernicama piramide pravilne prehrane, dinja je u skupini s ostalim vrstama voća. Za tu skupinu namirnica preporuka je 2-4 serviranja u danu. Niska energetska vrijednost dinje i velik udio vode čine tu namirnicu vrlo popularnom u ljetnim mjesecima. Plod dinje za konzumaciju mora biti potpuno zreo; vrlo je sočan, slatkog okusa, svojstvene arome i djeluje osvježavajuće. Energetska vrijednost dinje iznosi samo 34 kcal na 100 g svježe namirnice. U 100 grama svježe dinje u prosjeku ima 91 g vode, 0,1 g masti, 0,8 g bjelančevina, 7,9 g ugljikohidrata, 8 g šećera i 0,9 g vlakana.

Dinja ( Cucumis melo )

        Dinja je iznimno bogata vitaminom C (31% od RDA u 100g), a neke vrste (npr. cantaloupe) bogate su i vitaminom A koji je prisutan u obliku beta-karotena (10% od RDA u 100g). Sadrži i druge vitamine i minerale, iako u manjim količinama: tiamin, niacin, vitamin B6, folate, pantotensku kiselinu, željezo, magnezij, bakar, kalij, mangan, fosfor. Veoma su važni pozitivni učinci dinje na zdravlje organizma a to su sadržaj vitamina C i A koji ujedno djeluju kao antioksidansi štiteći organizam od kardiovaskularnih bolesti i starenja, voda i kalij potiču rad bubrega, pomažu u uklanjanju štetnih tvari iz organizma, a kalij ima blagotvoran učinak kod osoba s visokim krvnim tlakom jer ga smanjuje povoljnim djelovanjem biljnih vlakana olakšava probavu i pomaže u smanjenju tjelesne težine i nadimanja u trbuhu zbog visokog sadržaja beta-karotena dinja se ubraja među antikancerogenu hranu oblog od iscijeđenog soka dinje ili od naribane dinje služi za otklanjanje boli.

        Dinja je danas dostupna cijele godine. Najzastupljenije su podvrste cantalooupe, dinja zelenkaste kore s hrapavom površinom poput mreže, i charatais, dinja žute kore hrapave površine s okomitim prugama. Pri kupnji dinje pripazite na peteljku oko koje se mogu stvarati kapljice vlage, što je znak da je dinja ubrana prerano. Kod zrele dinje peteljka lako otpada, na čijem mjestu ostaje udubljenje   dok druga strana dinje mora biti mirisna i gipka na dodir. Izbjegavajte dinje koje imaju mekane dijelove, tamna oštećenja ili napukline.

Dinja ( Cucumis melo )

Dinju čuvajte 2-3 dana na sobnoj temperaturi kako bi potpuno sazrela, a zatim je možete čuvati u frižideru još pet dana. Narezanu dinju čuvajte u njemu do tri dana u zatvorenoj posudi jer njezin miris može prijeći na drugu hranu koju čuvate u frižideru. Ako tražite zdravu i ukusnu hranu koja izaziva zadovoljstvo, nutricionisti velikodušno preporučuju dinje. Dinje su izrazito hranjive i niskokalorične pa ako ste na dijeti, dinja je odlično rješenje. Možete je jesti koliko želite, bez razmišljanja o broju kalorija. Tajna dinje je u velikoj količini vode. Ona vam neće samo ugasiti žeđ, već vas može i zaštititi od sunčevih opeklina. Sok od dinje će vam pomoći da se zaštitite od štetnog zračenja sunca. Dinje su bogate antioksidantima koji organizmu pomažu u zaštiti od štetnih radikala koji oštećuju stanice kože. Osim ploda, koji je dobar i za uklanjanje viška vode iz organizma, mogu se jesti i suhe koštice dinje, koje se osobito preporučuju ljudima koji boluju ud bolesti bubrega.

Dinja ( Cucumis melo )

Ananas ( Ananas comosus )

Ananas ( Ananas comosus )

        Ananas (lat. Ananas comosus) je biljka iz porodice Bromeliaceae. Raste u zemlji, za razliku od mnogih drugih vrsta iz porodice Bromeliaceae koje rastu epifitski. Naraste 1-1,5 m visoka, sa velikim 30-100 cm dugim listovima, koji okružuju debelo stablo. Ananas pripada porodici bromelija (Bromeliaceae).  U sredini jake zeljaste biljke razvijaju se do tri kilograma teški plodovi s tipičnom ljuskastom površinom, nepravilna oblika i hrapave kore. Sočno meso ananasa žute je boje, slatkog i aromatičnog okusa. Danas se uzgaja širom svijeta kao voće, uglavnom u tropskim krajevima. Daje krupne, mesnate plodove, koje se koriste svježi ili se konzerviraju. Riječ ananas potječe iz gvarani jezika (naná) što znači isto. Ananas potječe s Kariba, a ne kao što se misli iz Južne Amerike, a otkrio ga je Kolumbo 1493. U Europi je bio iznimno cijenjen, skup i rezerviran za kraljevske dvore, osobito jer se nije mogao uzgojiti, naime otkrilo se da je za uzgoj potrebna tropska klima. U Afriku, Aziju i južni Pacifik biljku su odnijeli portugalski i španjolski istraživači te se u tim krajevima ananas uzgaja i danas. Naziv potječe od indijske riječi "anana" što znači "odlično voće". Jugoistočna Azija dominira u svjetskoj proizvodnji.

        Otprilike od 2000. najviše zastupljeni svježi ananas, koji se prodaje u USA i evropskim supermarketima je hibrid sa smanjenom kiselošću. Ta vrsta je razvijena na Havajima u ranim 1970-tim. U komercijalnom uzgoju, cvjetanje može biti izazavano vještački, tako da se omogućava rano ubiranje prvog ploda, i što može ohrabriti razvoj drugog uroda manjih voćki. Odsječeni vrh ananasa, dobiven tokom čišćenja, može se posaditi u tlo, i narasti će nova biljka

        Od ljekovitih sastojaka anansa ističe se bromelain, grupa enzima koji razgrađuju proteine što znači da pomažu procesu probave. No tu ne završava ljekovito djelovanje ovih enzima. Klinička ispitivanja potvrdila su da učinkovito ublažavaju upale i smanjuju otekline kod akutnih bolesti sinusa, upale grla, artritisa, gihta i ubrzavaju oporavak nakon ozljeda i operacija. Kako bi se ovo svojstvo potpuno iskoristilo, preporučuje se konzumiranje ananasa između obroka, inače se enzimi iskoriste za proces probave hrane. Bromelain se nalazi u peteljkama i mesu voća, međutim inaktiviraju se toplinom, tako da sok ili konzervirani ananas nisu dobar izvor ovih enzima pa ga je najbolje konzumirati svježeg. Energetski sadržaj 100 g svježeg ananasa iznosi 48 kcal / 202 kJ. Od toga je 12% ugljikohidrata, 0,1% masti i 0,5% proteina. Dobar je izvor mangana (1,2 mg što čini 17% RDA) i bakra (0,1 mg što čini 10% RDA). Od vitamina je odličan izvor vitamina C (36,2mg što čini 60% RDA). U sastavu ananasa na 100 g nalazi se 1,4 g dijetalnih vlakana i 34 mg beta-karotena. Iako siromašnog nutritivnog sastava ananas ima odlična ljekovita svojstva, poznata stoljećima u narodnoj medicini.

Ananas ( Ananas comosus )

Ananas ( Ananas comosus )

        S obzirom da je iznimno bogat vitaminom C, ananas pozitivno djeluje i na zaštitu organizma od slobodnih radikala koji uzrokuju aterosklerozu, bronhitis, bolesti srca povezane s dijabetesom, astmatične napade, osteoartritis i reumatoidni artritis, oštećuju stanice debelog crijeva što može dovesti do raka. Prehrana bogata vitaminom C povoljno djeluje na pravilno funkcioniranje imunološkog sustava.

        Istraživanja provedena na Institutu za medicinska istraživanja u Australiji (QIMR) otkrila su u peteljkama ananasa dvije molekule koje su pokazale antitumorno djelovanje. Molekula CCS sprječava oštećenje proteina, a druga CCZ potiče imunološki sustav na uništenje kancerogenih stanica. Djelotvorni su na široki raspon kancerogenih stanica, kao što su tumorne stanice dojke, pluća, debelog crijeva, jajnika i melanoma. Stručni časopis Archives of Oftalmology objavio je studiju koja preporučuje konzumiranje najmanje 3 obroka voća dnevno kako bi se smanjio rizik od pojave makularne degeneracije koja se javlja u starosti.

        Za razliku od banana, ananas nakon berbe više ne dozrijeva. Zato je prilikom kupovine jako važno odabrati onaj pravi. Odabrani ananas mora biti svježeg izgleda sa zelenim listovima, kora mora biti neoštećena, bez mekanih i tamnijih dijelova. Kada se uzme u ruku, ananas težinom mora odgovarati veličini, od velikih preko srednjih do baby ananasa. Iako neki smatraju da se zrelost ananasa utvrđuje tako da se unutarnji listovi ananasa lako odvajaju, većina smatra da je pri tome važniji miris na donjoj strani ananasa. On mora biti nježan i sladak, a izbjegavajte voće s neugodnim ili kiselkasto-fermentiranim mirisom.

Ananas ( Ananas comosus )

        Ananas se može čuvati na sobnoj temperaturi do dva dana ili u hladnjaku, zamotan u plastičnu vrećicu, tri do pet dana. Možete ga očistiti i narezati, staviti u posudu s poklopcem uz obavezni dodatak malo soka od ananasa ili limuna. Ananas možete i zamrznuti, ali će on na taj način jako izgubiti na svojoj aromi. Tijekom godine, ananas narezan na kolutove ili manje komadiće dostupan je u obliku kompota ili na kockice kao kandirano voće.

Ananas ( Ananas comosus )

Jabuka ( Malus domestica )

Jabuka ( Malus domestica )

        Već u starom vijeku bila je dobro poznata velika vrijednost jabuke i njezino upotrebljavanje u ljekovite svrhe. Stablo Malus domestica pripada porodici Rosaceae. Ona je najrasprostranjenija voćka, a Karlo Veliki je naredio sadnju jabuka u njemačkim zemljama oko 800. godine, a oko 1600. godine bilo je poznato gotovo 200 sorti jabuka. Iz vremena Starog Rima potječe uzrečica ab ovo usque ad mala, što znači od jajeta sve do jabuke. Tada je bilo uobičajeno obrok započeti jajetom, a završiti jabukom. Bila je vrlo cijenjena, zbog svoje arome, slatkoće, ali i ljepote. Jabuka sadrži i do 90% vode, u kojoj su otopljene različite tvari te prolazi kroz želudac u roku od 15-20 minuta. Zato ju treba jesti prije obroka ili nekoliko sati poslije. Ako se jede s drugom hranom onda boravi u želucu i nekoliko sati.

        Prema vremenu sazrijevanja razlikujemo rane ili ljetne, srednje rane ili jesenske, te kasne ili zimske jabuke. Po obliku se dijele na okrugle, šiljate, plosnate, rebraste, bez rebara, s dubokom ili plitkom čašicom. Dijele se i po boji i svojstvu pokožice ploda na crvene, žute, šarene, obojene kao mramor, odnosno, glatke, sjajne, hrapave, i masne jabuke.

        Važniji sastojci u plodu su pektini (vrsta vlakna, najviše u voćnoj kori, s važnim mnogostrukim djelova­njem, naročito jer vežu i odstra­njuju iz crijeva razne otrove te smanjuju štetni kolesterol, upijaju štetna zračenja, fagocitiraju, tj. zarobljuju patogene bakterije), karotenoidi (od onih vrsta koje djeluju kao antioksidansi, ali nisu provitamin A, tj. ne pretvaraju se u vitamin A), jabučna i druge organske kiseline, među kojima i elagična, klorogenična i kafeična; sadrži i brojne mi­neralne tvari, među kojima kalij, brom.

        Jabuka je zahvaljujući svojim sastojcima zaista jako zdrava namirnica. Iako jabukama ne možemo izliječiti ni jednu bolest, njihovim svakodnevnim konzumiranjem možemo spriječiti pojavu mnogih zdravstvenih poteškoća i oboljenja. Zaista, u skladu sa starom engleskom narodnom poslovicom "An apple a day keeps the doctor away", pojedemo li jabuku ili još bolje dvije velike jabuke dnevno, učinit ćemo mnogo za očuvanje našeg zdravlja.

Jabuka ( Malus domestica )

        Jabuka je naime prava mala riznica sastojaka koji pozitivno utječu na naš organizam. Ovisno o sorti, 100 g jabuke sadrži otprilike 85 g vode, 10, 9 g ugljikohidrata te 3 g dijetalnih vlakana. U jabuci ima i do 40 mg vitamina C, potom vitamina A, E, B1, B2, B6 te beta-karotena. Ona sadrži i minerale, mnogo kalija (100 do 180 mg) te kalcij, fosfor, magnezij i željezo.

        Zahvaljujući velikom udjelu ugljikohidrata, posebno fruktozi i glukozi, jabuka opskrbljuje organizam energijom te sprječava umor i gubitak koncentracije.Iako su neke sorte voća mnogo bogatije vitaminom C, zahvaljujući kombinaciji tog vitamina, minerala i ostalih tvari u jabuci, jabuka potiče imunološki sustav organizma i vrlo je učinkovita u borbi protiv virusa, bakterija i razornog utjecaja slobodnih radikala. Upravo stoga štiti od prehlade, a u borbi protiv zloćudnih stanica primjerice dokazano smanjuje rizik za pojavu karcinoma debelog crijeva. Zahvaljujući pak karotinu jabuka štiti i od utjecaja štetnih UV-zraka. Jabuka, između ostalog i stoga što sadrži pektin i celulozu, potiče i regulira probavu, stabilizira crijevnu floru te pomaže kod poteškoća s probavom, posebno proljeva te opstipacije, odnosno zatvora. Jabuka pozitivno djeluje i na srce i krvožilni sustav. Sprječava nakupljanje štetnih tvari u krvi, snižava povišeni kolesterol u krvi i sprječava začepljenje krvnih žila pa tako smanjuje rizik za pojavu tromboze i ateroskleroze, a pozitivno djeluje i na rad srca.

Jabuka ( Malus domestica )

        Kako sadrži mnogo kalija, jabuka potiče izlučivanje suvišne tekućine iz organizma pa uz ostalo na taj način pogoduje i mršavljenju. Kako je bogata vlaknima koja bubre u želucu te tako stvaraju osjećaj sitosti i smanjuju apetit, jabuka je nezaobilazna u svim dijetama s ciljem smanjenja kilograma. Jabuka pozitivno utječe i na funkcioniranje bubrega, jetre i žuči. Zbog svojih svojstva jabuka je kao dodatno prirodno sredstvo za ublažavanje različitih tegoba dobrodošla i u prehrani bolesnika. Primjerice, njen utjecaj na lužnatost mokraće pomaže kod komplikacija u trudnoći i šećerne bolesti te bolesti srca, bubrega i jetre. Zahvaljujući pak kalciju i fosforu pozitivno utječe na izgradnju kosti i zuba, a kako je bogata i fluorom sprječava karijes te jača i štiti zubno meso i usnu floru. Polaganim žvakanjem jabuke čiste se zubi i uništavaju štetne bakterije u usnoj šupljini.

        No, osim što pogoduje zdravlju ona nas može održati i u fit formi. Zahvaljujući velikom udjelu ugljikohidrata, posebno fruktozi i glukozi, jabuka opskrbljuje organizam energijom te sprječava umor i gubitak koncentracije. Kako sadrži i do 90 % vode i nimalo masnoća, jabuka uspješno gasi žeđ i osvježava nakon napornog treninga. U njoj se krije i serotonin pa je u podizanju našeg raspoloženja uspješnija čak i od pločice čokolade. K tome jabuka smiruje i ublažava neurozu i razdražljivost te je dobrodošla i kao sredstvo za smirenje i uspavljivanje.

Jabuka ( Malus domestica )

        Jabuka se najčešće jede sirova, ali se i peče, kuha, suši, prerađuje u sokove, marmelade, džemove, želee, a poznat je i vrlo cijenjen jabučni ocat. Jabučni ocat proizvod je dobiven vrenjem jabuka ili prevrelog jabučnog soka. Primjenjuje se u tradicionalnoj medicini zbog značajnog prisustva kalija, ključnog mineralnog sastojka neophodnog za zdravlje organizma. Važnost je kalija u tome što veže i ostale korisne mineralne sastojke: fosfor, magnezij, kalcij, sumpor, željezo, fluor, a u manjoj mjeri i druge minerale. Konzumira se u raznim kombinacijama, najčešće s medom i vodom.


SORTE


Idared

        Idared je američka sorta nastala 1935. godine križanjem sorti Jonathan i Wag(e)ner, a u proizvodnju je uvedena 1942. godine. Viosokoproduktivna je plantažna sorta i neosporno danas najpopularnija jabuka u Hrvatskoj! Zbog krupnog i lijepog ploda, dobrog okusa i neobično dugog skladistenja plodova, vrlo je cijenjena i nije ni čudo što u nas zauzima tako visoko mjesto.

Jabuka ( Malus domestica ) Idared

Granny Smith

         Možda najprepoznatljivija od svih jabuka i sigurno jedna od najpoznatijih, Granny Smith jedan je od najslavnijih izvoznih proizvoda Australije. Otkrivena je u Australiji 60–ih godina 19. stoljeća kao slučajni sjemenjak na odlagalištu za otpad. Pretpostavlja se da je slučajni hibrid europske divlje i domaće jabuke. Gospođa Maria Ann Smith, koja ju je pronašla, otkrila je da je jabuka višenamjenska, odnosno odlična kako za kuhanje tako i za potrošnju u svježem stanju. Novu je sortu nazvala Granny Smith te je zaslužna za širenje njene popularnosti. Do 60-ih godina 20. stoljeća Granny Smith je postala praktički sinonim za jabuku. Ova pomalo neobična jabuka privlači oko svojom bojom trave, dugo se čuva, te ima svestranost, koju potrošači vole. Kod nas je poznata kao sorta za netipična jabučarska područja, poput Dalmacije, Istre i Baranje.

Jabuka ( Malus domestica ) Granny Smith

Fuji Kiku

        Fuji je zasigurno jedna od atraktivnijih modernih sorata jabuke. Njena je glavna osobina lijepi ružičasti mašak koji prekriva žutozelenu pozadinu. Kao što je i za očekivati Fuji dolazi iz Japana gdje je nastao 40 – ih godina 20. stoljeća, gdje je trenutačno jabuka broj jedan, ali zanimljivo, ima američko podrijetlo. Visokoproduktivna je plantažna sorta koja je u Europi prisutna tek desetak godina. Fuji je dobiven križanjem dobro poznate sorte Crveni Delišes i mnogo manje poznate Ralls Janet koja je vjerojatno razlog atraktivnog ružičastog preljeva.

Jabuka ( Malus domestica ) Fuji Kiku

Jonagold

        Jonagold je američka sorta nastala 40-ih godina prošlog stoljeća, i kao što ime kaže, dobivena je križanjem Zlatnog Delišesa i Jonathana. U proizvodnju je uvedena 1968. godine i od tada je postala vrlo popularna, posebno u Europi. Jonagold je najbolje od dviju sorti u jednoj.

Jabuka ( Malus domestica ) JonaGold

Jabuka ( Malus domestica ) Crveni Delišes

Crveni Delišes

        Crveni Delišes jedna je od najpoznatijih američkih sorti jabuka. Ova skupina postiže zavidnu kakvoću ploda u agroekološkim uvjetima Slavonije i spada u vodeće svjetske sorte u strukturi proizvodnje. Crveni Delišes i Zlatni Delišes u samoj osnovi različite su sorte, iako dijele slično ime i određene zanimljivosti (obje su nastale u SAD-u krajem 19. st., imaju zanimljivu povijest, pripadaju slatkim sortama). Crveni Delišes intenzivno se uzgaja u modernim nasadima i ima mnogo potomaka, od kojih je Fuji potencijalno najzanimljiviji.



Gala Schniga

        Ova izuzetno atraktivna jabuka dolazi sa Novog Zelanda, a dobivena je križanjem sorata Zlatni Delišes i Kidd’s Orange Red – vrlo obećavajući početak! Gala sjedinjuje moderno i tradicionalno roditeljstvo. Naime, Kidd’s Orande Red potomak je Cox’s Orange Pippina, staromodnog engleskog favorita i ne treba se profesionalno baviti ugojem jabuka kako bi se shvatilo da bi križanje Zlatnog Delišesa i Cox’s Orange Pippinaa moglo rezultirati skladnim spojem slatkog okusa Golden Deliciousa i bogatog i kompleksnog Coxovog okusa.

Jabuka ( Malus domestica ) Gala Schniga

Jabuka ( Malus domestica ) Zlatni Delišes

Zlatni Delišes

        Eureka! Pronašao sam je! To su bile riječi Paula Starka iz Rasadnika braće Stark, kada je zagrizao ovu jabuku u voćnjaku Andersona Mullinsa 1914. godine. I stvarno, pravo je zlato pronašao na brežuljcima Zapadne Virginije tog posebnog dana. “S ovom jabukom u ruci ne možete biti sigurni pijete li šampanjac ili jedete jabuku!“, oduševljeno je izjavio Stark. Od tada pa sve do danas, ova je jabuka stekla zavidnu popularnost među potrošačima te se uzgaja u svim glavnim, toplim uzgojnim područjima svijeta.

Gore - Fuji, Kiku 8, Mutsu, Idared, Gloster
Sredina - Delorina, Melrose, Enterprise, Topaz, Braeburn
Dole - Liberty, Granny Smith, Florina, Zlati Delišes, Jonagold

Narandža (Citrus sinensis)

Narandža (Citrus sinensis)

        Narandža ili naranča je drvo iz porodice Rutacea. Može živjeti više od 100 godina[1]. Suptropska je biljka. Plod ukusan i sočan. Iz kore se dobija etersko ulje. Narandža je zimzeleno drvo iz jugoistočne Azije, roda Citrusa. Uzgaja se u široko rasprostranjenim regionima sa toplom klimom. Gaji se u zemljama sredozemlja, Južnoj Africi, Kaliforniji. Ima mirisne bijele cvjetove i okruglo voće sa žućkastom i crvenkastom korom i kašastim sadržajem izdijeljenim u kriške. Ističu se C. sinensis, slatka naradža, i C. aurantium, Seviljska ili kisela narandža. Ovo voće ima slatkast, kiselkast sok.


        Sa mnogo više koristi nego što možda znate, narandže su prave zvijezde zdrave prehrane. Narandže pomažu vašem srcu da kuca u idealnom ritmu. Posebna kardio-zaštita dolazi od dva sastojka, hesperidin i naringin. Istraživanja su pokazala da ova dva sastojka u narandži mogu umanjiti rizik od srčanih oboljenja i infarkta tako što podižu nivo dobrog holesterola, dok istovremeno umanjuju rizik od visokog krvnog pritiska. Narandže pomažu u borbi protiv opeklina od sunca. Kora narandže je puna zaštitničkog faktora phytonutrient d-limonene. Ukoliko svake sedmice pojede po jednu koru od narandže, uveliko umanjujete rizik od oboljenja od raka kože. Za još bolji efekt, jedite narandžu u kombinaciji sa vrućim crnim čajem.

Narandža (Citrus sinensis)

        Narandže, limun i mandarine mogu usporiti znakove starenja. Vitamin C u narandžama može neutralizovati štetne radikale i spriječiti ih da oštete ćelije, te spriječiti čak i rak. Italijanski naučnici su utvrdili da volenteri koji su pili sok od narandže imaju mnogo manje štete u organizmu od štetnih radikala od druge grupe, koja je pila vitamin C u vitaminskoj formi. Narandže vam mogu pomoći da dišete lakše. Narandže su bogate antioksidantom beta-cryptoxanthin (pigment koji narandžama daje sjajnu boju). Tokom istraživanja dokazano je da ovaj sastojak pomaže kod oboljenja od raka pluća, čak i kod pušača. Istraživanja su pokazala da vitamin C u narandžama štiti spermu kod muškaraca i sprječava genetička oštećenja koja mogu voditi do urođenih mana kod novorođenčadi. Narandžu nije okus već izgled učinio poznatom. Među europskim kraljevima i plemstvom, prije nekih 500 godina, smatralo se vrhunski modernim imati narandžino drveće.

         U Nepalu narandža se jede cijela, zajedno sa korom.Trpeza u Afganistanu ne može se zamisliti bez ovog sočnog voća. Osim što se jede kao predjelo, sok od narandže služi kao preliv za mnoga variva i meso, koliko zbog poboljšanja ukusa i arome jela, toliko i zbog boljeg varenja hrane.

Narandža (Citrus sinensis)

        Na ostrvu Jamajka sok od narandže koristi se, osim za jelo i pripremanje sokova, i kao sredstvo za čišćenje podova i njihovu dezinfekciju. Omiljen desert Švajcaraca su kriške narandže prelivene slatkom pavlakom. Mališani u Engleskoj uz svaku bombonu jedu i komadić narandže.

         Postoji na stotine sorti narandži, a njihov ukus i aroma ne zavise samo od podneblja na kojima rastu, već i od strane svijeta polja na kojima se sade stabljike. Po pravilu, to se čini na istočnim obroncima. Boja narandžine kore nema nikakvu vezu sa bojom i ukusom ploda. Jarko crvena kora nije znak i da je plod sladak, kako se obično misli.

         Zvuči nevjerovatno, ali SAD su jedan od najvećih svjetskih uzgajivača narandži: na sunčanim plantažama godišnje se ubiru plodovi sa 25 milijardi stabala ovog voća. U svijetu se gaji na stotine sorti pomorandži i varate se ako mislite da stabla donose plodove samo u ljetnjim mjesecima. U Valensiji su mjeseci berbe u proljeće, a u okolini Vašingtona za berbu su spremne zimi.

       Još od pamtivijeka sok od narandže služio je za čišćenje organizma, kako od pravih otrova, tako i od prevelike količine hrane koja je remetila varenje. Narandža sadrži vitamin C, eterično ulje, gorke kiseline, tanin, kalijum, hesperidin, gorki glikozin, kristalni glikozid. Od kiselina: jabučnu i limunsku kiselinu, zatim pektin, sluz i dr. Jedna narandža ima oko 100 kalorija. Oboljelima od šećerne bolesti, dobro će doći da svakog jutra popiju po jednu čašu soka od limuna, narandže i grejpa jer to poboljšava razmjenu materija i reguliše varenje. Dobro djeluje kod arterioskleroze i visokog pritiska. Kora od narandže se upotrebljava za njegovanje grudi. Njoj se dodaju: sojino ulje, med, propolis i druge materije.

Narandža (Citrus sinensi)

        Australijski naučnici otkrili su da narandža, uz osvežavajuće i vitaminsko svojstvo, može biti i efikasna zaštita od nekih vrsta raka. Pojesti bar jednu narandžu dnevno može biti uspješna brana za obolijevanje od nekih vrsta karcinoma - otkrili su naučnici koji su vršili istraživanja u laboratorijama Organizacije za naučna istraživanja Komonvelta (CSIRO) u Australiji. Prema rezultatima njihovih istraživanja, konzumiranje citrusa, prije svega narandže, može za 50 odsto reducirati rizik od obolijevanja raka usne duplje, grla, glasnih žica i organa za varenje.

         Jedna voćka iz reda citrusa, kao dodatak na pet preporučenih i uobiočajenih redovnih obroka s voćem i povrćem u toku dana, takođe za 19 odsto smanjuje rizik od srčanog ili moždanog udara. Australijska studija, bazirana na 48 međunarodnih istraživanja o ljekovitim svojstvima citrusa, takođe je došla do "ubjedljivih dokaza" da citrusi reduciraju rizik od kardiovaskularnih oboljenja, obesiatasa (pretjerane gojaznosti) i šećerne bolesti.

 
        Profesor Begharst je naglasila da narandže imaju najveći procenat antioksidanta od svih voćki, sa više od 170 različitih fitohemijskih sastojaka, uključujući više od 60 flavonoida za koje je dokazano da poseduju anti-inflamatorna, anti-tumorna i sastojke koji sprječavaju stvaranje ugrušaka krvi u krvnim sudovima što može rezultirati srčanim i moždanim udarima.

        Kako kupiti prave narandže. Birajte manje, čvršće narandže, sa tanjom korom, koje se čine teže od svoje veličine. One su obično najsočnije i najslađe. Narandže su malo zelenkaste? Sve dok im je kora glatka, nemate se zbog čega brinuti. Kada ste donijeli kupljeno voće kući, ostavite ga na sobnoj temperaturi otprilike jednu sedmicu ili ih stavite u frižider na ne previše nisku temperaturu. Tamo mogu stajati i do dvije sedmice. Neke vrste narandži su :

PUMMELO

Ukus: Nešto slađe od najbližeg rođaka grejpfruta.
Zgodna činjenica: Veće od ostalih agruma, ovaj zeleni div nekada može porasti i do veličine lubenice.
Zašto ih treba probati: Pummelos je sjajna dijetalna hrana, bogata vodom i vlaknima, koja će vam pomoći da se osjećate sito nakon što ih pojedete.

MORO

Ukus: Kao sok od narandže sa dodatkom malina.
Zgodna činjenica: Moro nose nadimak "krvava narandža" zbog svojih crvenih pigmenata.
Zašto ih treba probati: Moro pomažu pri glavobolji i bolovima u mišićima. U njima se nalazi velika količina sastojka zvanog anthocyanins, koji pomaže organizmu u borbi protiv toksina i upala.

CLEMENTINE

Ukus: Mješavina kajsije i mandarina
Zgodna činjenica: Clementine su neželjeno dijete proizašlo iz slučajne ljubavi narandži i mandarina.
Zašto ih treba probati: Pošto su male i bez sjemena, Clementine su lagan obrok sa mnogo vitamina.

CARA CARA RED NAVEL

Ukus: Svježe trešnje sa primjesom brusnice.
Zgodna činjenica: Cara Cara su ime dobile po istoimenom drventu koje prelijepo cvjeta.
Zašto ih probati: Cara Cara je multivitaminsko voće, prepuno vitamina C, kao i lycopene, koji služi u borbi protiv raka, te vitamina A koji služi zdravijoj koži i boljem vidu.

OROBLANCO

Ukus: Kao grejpfrut, samo nešto slađi ukus, bez oporog ukusa u ustima nakon jela.
Zgodna činjenica: Nema potrebe guliti ove narandže. Zelena kora znači da je ovo voće spremno za jelo.
Zašto ih probati: Zato da bi unaprijedili vaše vježbe. Oroblanco su prepune vitamina koji pomažu pri razvoju mišića, održavanju zdravog nervnog sistema, te održavanju kondicije.

MINNEOLA TANGELO

Ukus: U početku bestidan, sladak i super kiseo ukus, Nikole Richie među agrumima.
Zgodna činjenica: Tangelos se lako gule, čime dalje produžuju teoriju da su Nikole Richie među narandžama.
Zašto ih probati: Pomažu pri liječenju glavobolje. Pomažu vašem organizmu da se očisti od supstance zvane homocysteine, koja začepljuje arterije, te smanjuju rizik od kardio-vaskularnih oboljenja.

Narandža (Citrus sinensi)

Grejp (Grapefruit/Citrus paradisi)

Grejp (Grapefruit/Citrus paradisi)

         Grejp ili Grejpfrut je tropska biljka iz porodice agruma gorkoga okusa. Plod je zimzelenog drveta koje uobičajeno raste do 6 metara u visinu, ali može doseći i trostruko veću visinu. Plodovi grejpa narastu do 15 centimetara u promjeru, a imaju žutu ili narančastu boju kore. Plod grejpfruta je svijetlo žute do zelenkaste, a postoji i sorta crvenog mesa, tzv. crveni ili krvavi grejp.

        Prvi nasadi grejpfruta smatra se da dolaze s Barbadosa u 18. stoljeću gdje su ga zvali "zabranjeno voće". Nakon toga se spominje na Jamajci, a naziv grejpfrut pojavljuje se tek od 1814. godine. Smatra se da je ovo porijeklo najvjerojatnije jer se grejp u Europi ili Bliskom Istoku ne spominje do otkrića Novoga Svijeta, a nije poznato da li je nastao prirodnom hibridizacijom sorti citrusa. Oko 1823. godine grejpfrut dolazi na sjevernoamerički kontinent, na Floridu, a prve komercijalne pošiljke stižu na istočnu obalu, New York i Philadelphija 1885. godine. Najveći proizvođači ovog voća su SAD, Kina i Južnoafrička Republika.

Grejp (Grapefruit/Citrus paradisi)

  
        Grejpfrut ili grejp je odličan izvor vitamina C i vitamina A. Ova dva vitamina poboljšavaju imunološki sistem i pružaju antioksidativnu zaštitu. Također, grejp je dobar izvor pantotenske kiseline (vitamina B5) koja ima ključnu ulogu u proizvodnji stanične energije. Bogat nutrijentima a siromašan kalorijama. Naime pola grejpfruta ima tek četrdesetak kalorija. Grejp nije bogat mineralima, sadrži manje količine kalcija (12 mg što čini 1,5% RDA), magnezija (8 mg što čini 2,1% RDA), fosfora (8 mg što čini 1% RDA) i bakra (0,05 mg što čini 5% RDA). Od vitamina grejp sadrži vitamin C (34 mg što čini 43%RDA), tiamin (0,04 mg što čini 4% RDA), riboflavin (0,02 mg što čini 1,4% RDA), pantotenska kiselina (0,25 mg što čini 3%RDA), vitamin B6 (0,04 mg što čini 2,5% RDA) i vitamin A (46 mcg što čini 5% RDA). Od ostalih nutrijenata grejp na 100 g sadrži 1,1 g vlakana i 1,13 mg likopena. Pektin, neprobavljivo vlakno topljivo u vodi, obilno je zastupljeno u grejpu. Ova molekula zbog svoje specifične strukture u crijevima stvara gel i ometa apsorpciju masti, pa se zato ovo voće veoma često koristi kao pomoć pri mršavljenju.

Grejp (Grapefruit/Citrus paradisi)

 
         Kad u prodavnici imamo mogućnost odabrati između dvije ili više sorti grejpa, trebalo bi da se odlučimo povremeno za crveni grejp. Osim što je primamvljivog izgled ovaj grejp je poseban po svom visokom udjelu fitokemikalije likopena.Usporedbom sličnih spojeva likopen je pokazao najjače svojstvo zaštite organizma od štetnog djelovanja radikala. Konzumiranjem hrane bogate likopenom, na duži rok štitimo organizam od raka. Stručnjaci preporučuju uz grejp popiti i čašu zelenog čaja, naime studije su utvrdile sinergističko ljekovito djelovanje fitonutrijenata iz obje namirnice.

Grejp (Grapefruit/Citrus paradisi)

         Grejp je kao i svi citrusi odličan izvor vitamina C koji ima vrlo važnu ulogu u jačanju imunološkog sustava. Hladni jesenski i zimski dani čine nas osjetljivim na prehladu i sezonske bolesti, stoga se preporučuje redovita konzumacija hrane bogate vitaminom C kako bi zaštitili organizam. Vitamin C je snažan antioksidant koji pomaže u ublažavanju ili spriječavanju raznih upala poput astme, reumatoidnog i osteoartritisa. Konzumacijom grejpa štitimo zdravlje kardiovaskularnog sustava jer vitamin C smanjuje rizika od srčanog i moždanog udara ili raka.

        Na Sveučilištu Glasgow uspoređivali su 13 komercijalnih 100% sokova (jabuka, naranča, brusnica, multivitamin, ananas, rajčica, crveni grejp, nar, crveno i bijelo grožđe) s obzirom na fitokemikalije (fenole) i antioksidativnu aktivnost. Najboljim se pokazao sok od ružičastog grejpa koji ima najviše različitih vrsta fenolnih spojeva, podjednak čak crnom vinu Baeujolais. S obzirom da su ranije studije pokazale da se konzumiranjem voćnih sokova doprinosi zaštiti od pojave Alzheimerove bolesti, predlažemo da okom sedmice kombinirate razne voćne sokove kako bi iskoristili što veći raspon njihovih ljekovitih sastojaka.

        Grejp je izvor limonida, ljekovitih fitokemikalija koje za koji je utvrđeno da inhibiraju razvoj tumora pluća, dojke, želuca, debelog crijeva, kože i usta. Limonina u citrusima ima otprilike koliko i vitamina C. U organizmu se lako probavlja i visoke je iskoristivosti, te se zadržava u krvi do šest sati, duže primjerice od aktivnih komponenti zelenog čaja ili čokolade.

Grejp (Grapefruit/Citrus paradisi)

        Prema rezultatima studije objavljene u Journal of Agricultural and Food Chemistry i žuti i crveni grejp doprinose reduciranju razine LDL kolesterola, s tim da crveni grejp smanjuje i trigliceride upravo zahvaljujući pektinu. Studia objavljena u British Journal of Nutrition utvrdila je da 0,5 do 1L soka od grejpa, naranče ili jabuke dnevno pomaže u reduciranju rizika od stvaranja bubrežnih kamenaca.

        Tijekom 80-ih popularna svi koji su htjeli mršaviti su bili na "grejp dijeti". Današnje studije pokazuju da grejp uistinu pomaže pri reguliranju tjelesne težine jer smanjuje razinu inzulina u krvi, ima visoki udio vode i mali udio natrija, a vlakna daju dulji osjećaj sitosti. Naringenin je još jedan u nizu iznimnih spojeva koji se nalaze u grejpu, a njegovo ljekovito svojstvo se odnosi na popravak oštećene molekule DNA kod tumora prostate. Popravak oštećene DNA je jedan od glavnih obrambenih mehanizama organizama protiv raka, jer uklanja potencijalno kancerogene sastojke, navodi se u studiji objavljenoj u Journal of Nutritional Biochemistry. Eto toliko o grejpu ko ga voli nek ga konzumira bar jednom sedmicno a ko ne voli pa nek i on proba grejp je jedna super voćka.

Limun (lat. Citrus x limon)

Limun (lat. Citrus x limon)

         Limun (lat. Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae) i njegov plod. Rezultat je
davnog križanja po svoj prilici pomela i citrone, ali već stoljećima uspijeva kao samostalno stablo koje se razmnožava reznicama ili cijepljenjem. Limun je namirnica sa vjerojatno najdužim popisom pozitivnih djelovanja na naše zdravlje.

         Limun se širom svijeta uzgaja u nebrojenim varijacijama koje, navodno, više niti botaničari ne registriraju. Razlike između novih varijacija su samo u vanjskom izgledu, dok njihove prehrambena svojstva i gospodarski značaj ostaju nepromijenjeni. Naime, limun se vrlo rijetko koristi kao svježe voće, tako da manje promjene okusa nisu previše važne. Za industrijsku upotrebu je dobra bilo koja varijacija osim, možda, onih koje nisu dovoljno trajne, pa ih se mora vrlo brzo nakon branja iskoristiti. Takve su, na primjer, gotovo nepoznate varijacije crvenih i slatkih limuna čiji su plodovi doduše kiseli, ali su istovremeno i slatki, pa ih uzgajivači koriste kao svježe voće. Njihov plod, kad se ubere, mora se potrošiti u dva-tri dana, pa je zbog toga gotovo nepoznat.

         Limune uglavnom dijelimo na žute i zelene, no to je samo komercijalna podjela, jer rastu na istom drvetu. Zeleni limun se razvija iz proljetnog cvijeta drveta umjetno, namjerno izazvanom sušom koja mora trajati četrdeset dana. Tako dobijen proljetni plod ima tanku, zelenu koru i vrlo sočno "meso". Takav plod podnosi duga putovanja i skladištenje pa je moguć izvoz po cijelom svijetu. Uobičajeni žuti plodovi, koji su uobičajeni na tržištu, rastu na istom drvetu, samo što dozrijevaju zimi. Ovaj način korištenja drveta značajno skraćuje njegov životni vijek, ali kako je vrlo isplativ, vrlo često se koristi.

Limun (lat. Citrus x limon)

         U odgovarajućem podneblju limunovo drvo rodi dva put godišnje. Proljetna cvatnja iz koje izrastaju nabolji plodovi traje najmanje dva mjeseca. Isto toliko dugo zreli plodovi mogu čekati branje na grani, što dozvoljava neprekidno branje tijekom cijele zime. Jedan limun ima oko 57% jestive tvari, na koru otpada 40% a na sjemenke oko 3%. Naravno, pri tome se mora uzeti u obzir da su to prosječne vrijednosti i da razni varijeteti mogu značajno odstupati od navedenog. Iz toga proizlazi da se limun ne koristi samo za dobivanje soka i limunske kiseline. Od kore se radi kandirano voće i dobivaju esencije i pektin. Od sjemenki se dobiva ulje, a ostatak se prerađuje za životinjsku hranu. Jedno odraslo drvo u povoljnim klimatskim uvjetima daje 600 do 800 plodova godišnje.

Limun (lat. Citrus x limon)

Limun (lat. Citrus x limo

         Plod limuna sadrži od 40 do 50% soka. Boja soka je žuta do blijedo zelena, a okus kiseo. Sadrži do 8% limunske kiseline, manje količine drugih organskih kiselina, oko 3% šećera i puno vitamina, prije svega C-vitamin. Prije upotrebe ga se pasterizira ili koncentrira. Pasterizirani sok koji je i bez konzervansa trajan najmanje jednu godinu, koristi se kao dodatak jelima i pićima. Koncentrirani sok se obično koristi za daljnju industrijsku preradu za gotova jela i pića.

         Limunsko eterično ulje je žuta tekućina s izrazitim mirisom na limun, i potpuno je topivo u alkoholu. Sastoji se pretežno (oko 90%) od limunina. Industrijski ga deterpeniraju vakuumskom
destilacijom ili uz pomoć otapala. Tako pročišćeno ulje koristi se prije svega u prehrambenoj industriji (likeri, kolači) i za izradu parfema. Industrija sredstava za čišćenje i deterdženata koristi ulje prije deterpenacije i čak ga razrjeđuje s jeftinijim proizvodima, primjerice s parafinskim uljem.

         Još puno prije moderne faramakologije se limun koristio kao lijek. Kad se još nije znalo za vitamine i koliko su korisni za zdravlje, limun je korišten kao lijek. Prije svega, smatralo ga se učinkovitim sredstvom protiv krvarenja otvorenih rana i za čišćenje zagnojenih rana. Limun je nezamjenjiv kod liječenja skorbuta što su znali još antički pomorci koji su na svako daleko putovanje uzimali sa sobom velike zalihe limuna. Na Siciliji, koja je imala velike probleme s opskrbom pitkom vodom, oduvijek se u sve zalihe pitke vode stavljalo svježe polovice limuna. Ljudi su iz iskustva znali da limun dezinficira vodu, a moderna znanost je to potvrdila. Možda iz tog prastarog običaja proizlazi današnja navika da poslužujemo vodu s režnjem limuna.

Limun (lat. Citrus x limon)

        Limun znatno podiže imunitet, on je prirodni antibiotik koji štiti od bakterija i virusa. Njegova kiselost odbija štetne bakterije ali, što je zanimljivo, privlači bakterije korisne za naš probavni sustav. Mnoge dijete preporučuju limun jer on daje osjećaj sitosti i istovremeno diže energiju umornom tijelu. Blago djeluje na jetru, na probavu i na krvnu sliku jer snižava kolesterol. Kod visokog kolesterola preporuča se kombinacija limuna i bijelog luka o kojoj ćemo uskoro pisati. Limun je i učinkovit protiv žgaravice . Citruse inače nije pametno konzumirati kod žgaravice, ali ako pomiješate kašiku limuna i pola čaše vode i to popijte žgaravica će nestati. Navodno limun pomaže i kod menstrualnih bolova.

         Unos 100 g limuna tako pokriva 71% dnevne potrebe vitamina C za odraslu osobu i 7% dnevne potrebe kalija, 1% kalcija i 9% magnezija. Limuni se razlikuju po slatkoći, a pravilo je da su slađi limuni bogatiji mineralima i vitaminima. Kako znati koji je limun sladak? Prvo je pravilo birati žute limune prije nego zelene. Drugo pravilo je birati teške limune. Limun koji je bogat korisnim tvarima ima tanku koru i bogatu unutrašnjost i teži je u odnosu na limun iste veličine koji ima debelu koru i nije toliko bogat korisnim sastojcima. Ovisno o vašoj težini jedan do dva nacijeđena limuna dnevno su optimalna.

Limun (lat. Citrus x limon)

Hibiskus ( Hibiscus )

Hibiskus ( Hibiscus

    Biljka hibiskus ima vise sinonima, a neki od njih su kineska ruža ili afrička malva. Navodno ih ima od 130 do 150 vrsta, a mogu biti divlji i kultivirani, jednogodišnji i višegodišnji, pa od svijetlo rozog do tamno crvenog. Hibiskus je žbunasta jednogodišnja biljka. U našim krajevima cvjeta u periodu od jula do septembra. Hibiskus se razmnožava na više načina: kalemljenjem, rezancima i sijanjem sjemena. Bilo da je manjeg ili normalnog rasta koji seže do 2, 5 m, njegov izgled je uvijek elegantan. Hibiskus spada u najljepše i najegzotičnije cvjetove tropskih zemalja. On je vjerojatno najsvestranija biljna vrsta na planeti. Mnogi vrtovi i dnevne sobe u Aziji su ispunjeni cvjetovima hibiskusa. U Kini je poznat kao kineska ruža i ima sinonim bogatstva, dok je u Maleziji dobio epitet nacionalnog cvijeta.

    U Egiptu je hibiskus već poznat stoljećima kao nacionalno piće i kao biljka koja liječi mnoge bolesti zbog visokog postotka vitamina i organske kiseline. Pije se kao osvježavajući napitak u vrućim ljetnim danima, bilo da je hladan ili topao. Prema nekim podacima čaj od hibiskusa bio je omiljeno piće egipatskih farona. On je bio pratitelj svih većih proslava gdje se posluživao kao zdravica. Dijelovi cvijeta koriste se za pravljenje popularnog pića u Egiptu koje se naziva karkade. Razni dijelovi biljke koriste se u pravljenju: džemova, začina, čajeva, supa i sosova. Cvijetovi se koriste u farmaciji i kozmetici. Postoje neke vrste hibiskusa kod kojih se za jelo koriste nezreli plodovi.

Hibiskus ( Hibiscus )

    Od većine popularnih biljnih čajeva razlikuje se prepoznatljivom crvenom bojom, kiselkastim okusom i velikom količinom vitamina C. Bogat je flavonoidima i njegova je uloga u oporavku organizma velika. Nameće se intenzivnom aromom i potiče budnost. Hibiskus djeluje na povećanje apetita, a ima primjenu i u lječenju prehlada, srčanih i nervnih oboljenja, bola i otoka (upala) u gornjem respiratornom traktu. Pomaže prilikom zadržavanja tečnosti u ogranizmu, stomačnih problema i poremećaja cirkulacije. Služi i kao blagi laksativ i diuretik. U hrani i piću, hibiskus se koristi zbog mirisa, ukusa i boje. On poboljšava miris, ukus i izgled mnogih mješavina čajeva.

    Ljekovita svojstva hibiskusa potiču od enzima, eteričnih ulja, vitamina C i flavonoida, pa on između ostalog djeluje i kao antioksidans. Voćne kiseline u hibiskusu mogu da djeluju kao laksativ. Neki naučnici smatraju da drugi sastojci hibiskusa mogu da djeluju na smanjenje krvnog pritiska, ublažavanje grčeva u stomaku, crijevima i materici, kao i da mogu da djeluju kao antibiotici, protiv bakterija i protiv glista. Postoji nedovoljan broj dokaza da hibiskus pomaže prilikom problema sa povišenim holesterolom. Jedna starija studija pokazala je da jedan gram određenog ekstrakta lista hibiskusa dnevno povoljno djeluje na nivo holesterola. Istraživanja su pokazala da ljudi sa blago povišenim krvnim pritiskom koji piju tri puta dnevno određene vrste čaja od hibiskusa imaju niži krvni pritisak. Ovo istraživanje obećava, ali je nesigurno oslanjati se na čaj od hibiskusa za liječenje povišenog pritiska.

Hibiskus ( Hibiscus )

    Pokazalo se da hibiskus povoljno djeluje kada su u pitanju sljedeće tegobe gubitak apetita, prehlade, kašalj, upala grla, konstipacija, stomačni problemi, zadržavanje tečnosti, srčana oboljenja, pad imuniteta, nervni poremećaji, površinske rane i nesanica .Ipak je potrebno više podataka da bi se hibiskus mogao smatrati lijekom za ovakve probleme.  Hibiskus nije uvek bezbjedno koristiti tokom trudnoće. Postoje slučajevi kada hibiskus utiče na izazivanje menstruacije, što može dovesti do spontanog pobačaja kod trudnica. S obzirom na to da nema dovoljno podataka o bezbjednosti konzumiranja hibiskusa tokom dojenja, on se ne preporučuje.

    Hibiskus može umanjiti dejstvo acetaminofena. Konzumiranje pića koje sadrže hibiskus prije upotrebe acetaminofena može da ubrza oslobađanje organizma od acetaminofena. Još uvek nije poznato da li to može izazvati ozbiljnije probleme. Odgovarajuća doza zavisi od više faktora kao što su uzrast, zdravstveno stanje i drugi uslovi. Trenutno ne postoji dovoljno naučnih činjenica koje bi odredile tačnije doziranje hibiskusa.

Hibiskus ( Hibiscus )