Lovor (lat. Laurus nobilis) |
krajevima. Dvodomna je, sa muškim i ženskim cvjetovima na različitim stablima. Svaki cvijet je žuto-zelene boje promjera oko 1 cm, grupisani u kitice. Plod je malena crna bobica duga 1 cm, a sadrži samo jednu sjemenku. Lovor je od antike bio vrlo cijenjen kao sveto drvo čije su se grančice darivale pobjednicima i pjesnicima kao znak najveće počasti i slave.
Potječe iz zapadne Azije odakle se proširio zemljama Sredozemlja. U zemljama uz Sredozemno more lovor raste samoniklo, a uzgajaju ga kao ukrasni grm ili drvo i kao mirodiju. Najbolje uspijeva u bogatoj, dobro dreniranoj zemlji i u blagim klimatskim uvjetima. Razmnožava se sadnicama, a mogu se upotrijebiti i mlade sjemenjače iznikle iz sjemena ispod matičnog stabla. Kao začin koristimo listove koje pažljivo otrgnemo s grana i sušimo u sjeni kako bi očuvali zelenu boju i aromu.
Lovor (lat. Laurus nobilis |
Ugodan miris listova potječe iz eteričnog ulja koje sadrži 50 posto cineola. Kod pripreme jela dovoljno je dodati samo jedan lovorov list, u suprotnom se može dogoditi da jelo poprimi gorkast okus. Lovorov list pomaže kod probave, a iscijeđeno ulje iz svježih plodova koristi se za liječenje kožnih osipa, tumora i bolnih mišića, te pospješuje prokrvljavanje i dezinficira. U primorskim krajevima upotrebljavaju lišće lovora za konzerviranje i oblaganje suhog voća, prije svega suhih smokava, a ako vam se u kuhinji pojave mravi, svoje ćete namirnice najlakše zaštititi tako da oko njih poslažete listiće lovora.
Lovor (lat. Laurus nobilis) |
Lovorov list se upotrebljava kao začin, kao dodatak supama, čorbama, jelima s mesom i ribom. Plod lovora se ranije koristio kao antiparazitik, protiv ušiju i češanja, no zbog česte preosjetljivosti ljudi izbačen je iz upotrebe.
Lovor (lat. Laurus nobilis) |