 |
| Anis (lat. Pimpinella anisum) |
Anis (lat. Pimpinella anisum) zvan još aniš, slatki januš, potječe iz Egipta od ploda mediteranske biljke, a danas se najviše uzgaja u Španjolskoj. Anis je jednogodišnja biljka karakterističnog mirisa i slatkastog ukusa. Biljka je 25 do 60cm visoka. Listovi su srcoliki i nareckani, a listići na drškama su pretežno todjelno nazubljeni. Cvjeta malim, bijelim cvijetom od jula do septembra. Plodovi koji zriju u augustu i septembru, jajastog su oblika, 3mm dugi i prekriveni sivim dlačicama. Ne treba ga zamjeniti sa zvjezdastim anisom, koji dolazi iz Kine i ima slična svojstva, ali sa domaćim anisom nije u srodstvu.
Izvrstan je začin za kolače bogat eteričnim uljima. Miriše ugodno i svježe, a takav mu je i okus. S obzirom da mu miris brzo hlapi ne treba ga držati u većim količinama, pogotovo ne samljevenog. Sušene anisove sjemenke najčešće se upotrebljavaju u kulinarstvu kao začin za kolače i hljeb, te za variva, umake i salate. Poboljšava ukus kompotima i pekmezu. Najbolje ga je prije uporabe usitniti, a pri začinjanju anisom ne treba dodavati druge začine zbog njegovog intenzivnog okusa, zbog čega se teško slaže s ostalim začinima. Evropljani koriste anis u pripremi kolača, keksa i slatkog hljeba. U nekim zemljama Bliskog Istoka i u Indiji dodaje se juhama i gulašima. Slatki okus anisa vrlo je popularan za pripravu slatkiša, a anisovo ulje upotrebljava se u pripremi specijalnog likera.
 |
| Anis (lat. Pimpinella anisum) |
 |
| Anis (lat. Pimpinella anisum) |
Svi dijelovi biljke su ljekoviti. Plodovi, odnosno sjemenke skupljaju se u jesen. Korijen se vadi u proljeće, a stabljike, cvjetovi i listovi beru se tijekom ljeta i jeseni. Anis neravnomjerno sazrijeva, a sjeme se žanje kad grane postanu žućkaste, a plodovi sivo crni. Plodovi se mogu brati vršalicama za žito. Nakon vršidbe plodovi se suše u tankom sloju. Osušena biljka se omlati, a zatim se plodovi još malo suše, čiste i spremaju. Cijeli plodovi u suhoj, hladnoj i mračnoj prostoriji zadržavaju svoju kakvoću i po dvije godine, a samljeveni začin treba upotrijebiti što prije.
Kod anisu su ljekoviti prvenstveno plodovi, koji se skupljaju u jesen. Također su ljekoviti i svi dijelovi biljke. Anis uspješno liječi i pomaže kod brojnih bolesti – potiče rad srca i različita izlučivanja. Povoljno utječe na probavu jer pospješuje izlučivanje probavnih sokova i sprječava napuhavanje i vjetrove. Pospješuje i uriniranje, izlučivanje mlijeka kod žena, menstruaciju te odstranjuje gliste kod djece. Anis pojačava rad živaca, a posebno kralježne moždine te štiti od različitih infekcija; primjenjuje se kod poteškoća kao što su migrena, vrtoglavica, bolne menstruacije, katar dišnih organa, bronhitis, hripavac, astma, slaba cirkulacija, suviše masna koža.
 |
| Anis (lat. Pimpinella anisum) |
Upotrebljava se u proizvodnji likera i drugih alkoholnih pića, kao sambuca, raki, pastis ili anisette. Poznata je makedonska mastika. Miris i ukus dolaze od anethola, dok se destilacijom dobija anisol. Danas se koristi pri spravljanju peciva i kao dodatak slatkišima, naročito bonbonima. Anis je poznat i u industriji mirisa. Destilatima anisa liječi se kašalj, grčevi i nadutost. Anis djeluje antibakterijski, potpomaže žljezde probavnog trakta. Za pripremu čaja, kašičicu anisa umješati u šolji vruće vode i ostaviti poklopljeno 10 min. Eterična ulja anisa bivaju preko pluća izbačena, te je sastavni dio čajeva protiv kašlja. Djeluje protiv nadimanja, smiruje grčeve i ubrzava probavu.
