Bosiljak (lat. Ocimum basilicum)

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum)
        Bosiljak naziv potiče od grčkog basileus - kraljevski. To je začinska biljka iz porodice usnatica. Bosiljak je list Ocimum Basilicum, lisnate biljke jarko zelene boje. Ime je dobila zbog svog bogatog mirisa. Biljka potiče sa afričkog kontinenta. Kultivirana je još u starom Egiptu. Predpostavlja se da je sa osvajanjima Aleksandra Velikog došla u Makedoniju i Grčku. Danas je rasprostranjena na širem području Sredozemlja. Najveći izvoznici su Italija, Francuska, Maroko i Egipat. U dijelovima srednje Evrope bosiljak je kultiviran od XXII stoljeća. U SAD najviše se uzgaja u Kaliforniji.

        Uzgoj nije jednostavan, jer biljka zahtijeva mnogo svjetla i toplinu. Ako je rasad izložen previsokim ili preniskim temperaturama, suši ili prekomjernom nađubrivanju, jednostavno se sasuši. Da bi se produžilo vrijeme berbe, beru se odrasli listovi, na čijem mjestu narastu novi izdanci. Svjež je aromatičan, dok suhi i kuhani listovi gube na aromi. U Indiji i Jugoistočnoj Aziji, bosiljak se smatra svetim pa se koristi i u vjerskim obredima. Bosiljak ima slatkast miris. Bosiljak je jednogodišnja biljka. Raste grmasto visine od 20 do 60cm. Cijela biljka ima aromatičan miris. Stabljika, listovi i cvjetne čašice prekriveni su finim dlačicama. Listovi su ovalni, 1,5 do 5cm dugi i do 3cm široki. Rubovi lista su glatki. Cvate od juna do septembra. Na 2,5mm dugoj cvjetnoj dršci naraste petolatičasti cvijet u obliku zvona. Dva nejednaka para prašnika srasli su sa krunom. Plod je 1,5 do 2mm dug i omotan uvećanom čašicom.

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum)

        Zbog svog slatkastog i prijatnog mirisa jedan je od omiljenijih začina u mnogim profinjenim kuhinjama svijeta, pogotovo u talijanskoj i francusko-maritimnoj kuhinji. Upotrebljava se pri spravljanju povrtnih juha, umaka, tjestenine, pri pripremanju lakših jela od mesa, peradi, ribe i morskih plodova, te kao začin u umacima za salate. Od njega se spravlja i poznati italijanski regionalni specijalitet pesto, umak od zrna pinije i bosiljka, sa maslinovim uljem. Bosiljak upotpunjuje i razne čajeve. Bosiljak djeluje antibakterijski, umirujuće, protiv teškoća probave, grčeva i bolova.
Upotrebljava se u liječenju bolesti mokraćovoda, upale crijeva, grčeva, povraćanja, nadimanja, zatvora i migrene. Zbog štetnog estragola koji je sadržan u bosiljkovom ulju, veća ljekovitost se pripisuje indijskom bosiljku.

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum)
        Bosiljak se tek nedavno pokazao kao odlično sredstvo koje pomaže saniranju otoka i liječenju upala uzrokovanih artritisom.Moćna biljka smanjuje otoke djelujući poput protivupalnih lijekova.I to nije sve. Kod oboljelih je osoba, koje su učestovale u istraživanju, ova moćna biljka smanjila spomenute simptome za nevjerojatnih 73 posto. Bosiljak, poput protivuupalnih lijekova, aktivira isti enzim -  uključujući ibuprofen i tilenol. Ipak budite na oprezu! Nedavno je istraživanje pokazalo kako pretjerana konzumacija tilenola uzrokuje probleme sa jetrom. Bosiljak ima antibakterijska svojstva i
štiti od patogena, čak i kod osoba koje su postale otporne na antibiotike. Bosiljak štiti od slobodnih radikala i  štiti vašećelije i hromosome od oštećenja uzrokovanih zračenjem (čak i od zračenja koje uzrokuju mobilni telefoni).

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum)


        Bosiljak sadrži u velikom procentu eterična ulja (linalol, estragol ili campher). U listovima ima ugljičnih hidrata, proteina, vitamina A i C i kiselina (oleanol i ursol). Bosiljak se upotrebljava sviježe ubran i sasušen, mada je njegova aroma puno izraženija kada se upotrebljava kao tek ubran list. Njegov okus naročito dolazi do izražaja u kombinaciji sa češnjakom i rajčicom. Bosiljak je vrlo često sastojak talijanskih recepata. Dodaje se juhama, umacima, salatama, prelivima, mesu, ribi, plodovima mora, jajima, te tjestenini i pizzama.

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum)