Mušmula (lat. Mespilus germanica)


Mušmula (lat. Mespilus germanica)
        Mušmula je veliki grm ili malo stablo. Iako prevedeni latinski naziv znači njemačka mušmula, potječe iz jugozapadne Azije i jugoistočne Europe, a u Njemačku su je donijeli Rimljani. Ovo voće, nekad popularno i u našim krajevima, danas je gotovo zaboravljeno. Mušmula je pripadnica porodice ruža i rođaka jabuke, kruške, dunje i oskoruše. Vjeruje se da potiče iz Turske ili centralne Evrope, zbog čega je dobila latinsko ime Mespilus germanica. Gaji se duže od dva milenijuma – u njenim plodovima uživali su drevni Grci, a stari Rimljani posvetili su je bogu Saturnu. Bila je posebno popularna u srednjem veku, a kao voće koje istruhne pre nego što je zrelo i spremno za jelo – mušmula je u književnosti često upotrebljavana kao simbol za prostituciju.

        Oni kojima se mušmula ne dopada kažu da izgleda kao blato i da joj ni ukus nije bolji. Drugi, koji uživaju u bogatom ukusu ovog neuglednog voća jedva čekaju novembarske dane kako bi se zasladili njenim plodovima. Mušmule po izgledu podsjećaju na kruške, a posebno je zanimljiv donji dio voćke, sa proširenom čašicom, kroz koju se može „proviriti” u unutrašnjost ploda. Kada je sviježa, meso joj je blijedosivo ili zelenkasto i tada nije za jelo, pošto je veoma kiselo. Tek kada voće odstoji i ugnjili, postaje slatko i jestivo, a njegova unutrašnjost pretvara se u braonkastu kašu. Mušmule dotle mogu ostati na drvetu, ali se zeleni plodovi mogu staviti na gomilu i zamotati u novine ili u slamu, kako bi brže sazrjeli.

Mušmula (lat. Mespilus germanica)
        Ovo voće, bogato vitaminom C, najjednostavnije je jesti tako što plod operete, presiječete ga napola i kašičicom izvadite meso iz njega. Ipak, mušmule se ne mogu jesti brzo, pošto svaki plod sadrži pet krupnih semenki, koje valja ispljunuti kada se sa njih posisa meso. Ma koliko vam se dopadale, nemojte pretjerivati sa njihovim konzumiranjem, pošto se teško vare, a veća količina ovog voća može izazvati dijareju. Da bi mušmule duže trajale, čuvajte ih u frižideru.

        Iako ih je najslađe jesti gnjile, ako imate priliku da nabavite veću količinu mušmula, od njih možete napraviti marmeladu, liker, rakiju, ali i sir. Njihov ukus odlično se slaže sa puterom, cimetom, karanfilićem, slatkom pavlakom, limunom, suhim grožđem i vinom, tako da i sami možete pokušati da pripremite neko originalno jelo sa mušmulama. Propržene na puteru, sa dodatkom karanfilića, biće zanimljiv dezert u jesenjim danima. Ako pulpu mušmula umješate u umućenu zaslađenu slatku pavlaku za čas posla dobićete mus kojim možete da poslužite iznenadne goste.

Mušmula (lat. Mespilus germanica)

        Marmeladu od ovog neobičnog voća nije teško pripremiti. Kad mušmule omekšaju, operite ih, ali ih nemojte ljuštiti, i isjecite ih na komade. U lonac sipajte vodu da ogreznu, a zatim ih kuhajte tri sata, na tihoj vatri. Mušmule procijedite kroz gustu krpu i okačite preko noći iznad lonca kako bi sav sok iskapao iz njih, ali ih nemojte pritiskati, da bi marmelada ostala bistra. Dobijenu masu izmjerite, u nju dodajte jednaku količinu šećera i kuhajte dok se ne zgusne.

Mušmula (lat. Mespilus germanica)