Patlidžan (lat. Solanum melongena)

Patlidžan je tropska biljka iz porodice Solanaceae porijeklom iz istočne Indije odakle se širi po cijeloj Aziji a osobito Kini. Kina se i navodi kao sekundarno središte podrijetla. U Europi se prvi put spominje u 14. stoljeću, najprije u Španjolskoj, gdje su ga, kao i na sjever Afrike, donijeli arapski trgovci. U 15. se stoljeću pojavljuje u Italiji, a u 16. stoljeću u Hrvatskoj.gdje se uzgajao još prije 3000 godina. U Evropu je došao u 13. vijeku. Vrlo je cijenjeno povrće, naročito u Indiji, Kini i Japanu. Patlidžan uspijeva u toplim i vlažnim predjelima. Plodovi su egzotičnog izgleda, pikantnog ukusa, hranjivi su i zasitni i u kulinarstvu se svestrano pripremaju.

Patlidžan (lat. Solanum melongena)

Patlidžan sadrži 6-13,5% suhe tvari, 2,2-4,6% ugljikohidrata, 0,3-1,5% bjelančevina, 0,1-0,4% biljnih ulja i 0,4-0,7% mineralnih soli. Od vitamina sadrži 1,5-10 mg vitamina C, nešto vitamina grupe B i karotina. Sirovi patlidžan na 100 g ima 24 kcal energije, a sadrži 1,01% proteina, 0,19% masti i 5,7% ugljikohidrata, 3,4% dijetetskih vlakana, 92,4% vode, dok kuhani plod patlidžana ima 35 kcal energije, a sadrži 0,83% proteina, 0,23% masti, 8,73% ugljikohidrata, 2,5% dijetetskih vlakana.

Patlidžan (lat. Solanum melongena)

Patlidžan sadrži oko 92% vode, 1% proteina, 0,2% masti, 6% ugljikohidrata i 1% pepela. Nije bogat vitaminima i mineralima, ali je zato bogat celulozom, te potiče rad probavnih organa. Također sadrži znatnu količinu pektina, koji snizuje kolesterol. Plavi patlidžan je zdrav za srce jer osigurava znatnu količinu kalija, što pomaže normalizaciji krvnog tlaka, a sadrži vrlo malo masnoća i kalorija. Ujedno sadrži vrstu fitokemikalije zvanu saponin, koja posjeduje antialergijska, antioksidativna, antikancerogena i protuupalna svojstva.

Ima mnogo vrsta patlidžana, koje se razlikuju po mnogim karakteristikama, po dužini vegetacije, visini stabljike, obliku ploda i sl. Najčešće su dvije sorte, istočna i zapadna. Istočna sorta sazrijeva rano, plodovi su osrednji, jajastog ili kruškolikog oblika. Jajoliki patlidžani vrlo su tamne ljubičaste boje i imaju mehko, sočno i mirisno meso. Patlidžan koji ima okrugli, loptast oblik, glatku ljusku sadrži više gorke tvari solanina. Valjkasti oblik patlidžana koji je ravnomjerno tamnoljubičaste boje i izdužen, sadrži puno sjemenki. Zapadna sorta sazrijeva kasnije i plodovi su krupniji.

Patlidžan (lat. Solanum melongena)

Patlidžani pripadaju grupi velebilja - bilja koje sadrži alkaloide (kao što su rajčica, krumpir, slatki feferon). Alkaloidi, koji inače uzrokuju živčane smetnje i probleme s probavom, u patlidžanu se nalaze u niskom udjelu i mogu ih konzumirati gotovo svi, a važno je napomenuti i da se kuhanjem udio alkaloida smanjuje za 50%. Uz to što je izvor mnogih vitamina i minerala, patlidžan sadrži i važne fitonutrijente, od kojih su mnogi antioksidanti. Provedena su istraživanja na antocijanu nasuninu te flavonima. Ovi fitonutrijenti, osim što su antioksidansi, čuvaju membrane stanica od oštećenja, a ispitivanjima na životinjama otkriveno je da štite lipide membrana moždanih stanica koje su zaštita stanici od slobodnih radikala. Neka istraživanja povezala su nasunin i ostale fitonutrijente patlidžana sa smanjenjem kolesterola u krvi, a time i u stijenkama arterija i aorti. Nasunin veže željezo i tako štiti stanice od oštećenja i mogućeg stvaranja tumora, te sprječava peroksidaciju masti.

Biljke su općenito bogate dijetetskim vlaknima, koja se dijele na topljiva i netopljiva. U netopljiva ubrajamo celulozu, hemicelulozu i lignin, a topljiva vlakna obuhvaćaju pektin, gume, oligosaharide. Prehrambena vlakna imaju vitalnu ulogu u reguliranju lipida u krvi i kolesterola, štite žile od ateroskleroze i bolesti srčanog sustava, a također pokreću rad crijeva, čime smanjuju gastrointestinalne probleme, vežu na sebe vodu pa sprječavaju konstipaciju te reguliraju nivo glukoze. Dijetalna vlakna daju osjećaj sitosti, vežu žučne soli i izlučuju ih iz organizma, sprječavajući nakupljanje u organizmu.