 |
| Dunja (lat. - Cydonia oblonga) |
Dunja
je jedina vrsta iz roda Cydonia koja pripada subporodici Maloideae iz porodice Rosaceae. Svoje latinsko ime je dobila po starom grčkom gradu Kydonia, danas grad Chania na ostrvu Kreti. Dunja je svoj put širenja po svijetu započela iz Bagdada, koji je postao
prijestolnica Arapskog carstva koje je bilo na razmeđi istoka i zapada,
kao točka ulaska i razmjene dobara, kultura i začina. Jedno od stabala
koje je prosvjetiteljski franački vladar Karlo Veliki 812 naredio
posaditi u kraljevskom vrtu bilo je i dunja.
Dunja je drvo visoko od 4-8 metara koje raste u Aziji i Evropi. Cvjeta kratko u maju i junu, a cvjetovi su joj ružičasti. Voli toplije krajeve i često se sadila u pored vinograda. Da bi pravilno cvjetala, potrebno je da temperatura bude ispod 7oC. Plod dunje oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute do crvene boje, te pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Ugodnog je mirisa, a sirovo meso je tvrdo i trpko-kiselog okusa.
 |
| Dunja (lat. - Cydonia oblonga) |
Dunja koju mi poznajemo razlikuje se od dunje iz zapadne Azije i tropskih područja, gdje je mekša i sočnija. U područjima hladnije klime ovo voće je privlačnog oblika, bogate žute boje kad je zrelo, i ima jak, pomalo težak miris. Sjemenke sadrže dosta sluzi, otrovnog cijanid-glikozida i masnih ulja. Sam plod sadrži mnogo vitamina C, kalijuma, natrijuma, cinka, željeza, bakra, mangana i fluora, tanina, organskih kiselina, veoma mnogo pektina i sluzi. Sirova, ova ''zlatna jabuka'' u 100 grama ima 57 kcal / 238 kJ, od čega 0,40% proteina, 0,1% masti, 15,3% ugljikohidrata. Bogata je dijetalnim vlaknima i bakrom, i sadrži puno taninskih tvari. Dobar je izvor vitamina C (15 mg, što je 18,8% preporučenog dnevnog unosa). Sjemenke sadrže 15% ulja i proteina, uz mali udio amigdalina. Glavni sastojak sjemenke je sluz, koje ima 10% u omotaču, dok pulpa dunje sadrži 3-3,5% jabučne kiseline. Sadrži i beta karoten u količini od 33 μg. Zbog prisutnog pektina, od ovog voća pripremaju se ukusne marmelade i želei.
 |
| Dunja (lat. - Cydonia oblonga) |
 |
| Dunja (lat. - Cydonia oblonga) |
Dunja kuhanjem odnosno termičkom obradom prelazi u marmelade, džemove,
služi kao prilog pečenju, samostalan lagani desert, čak se može
napraviti i 'sir od dunja', inače rijetka i cijenjena
povijesna
slastica, osobito na Mediteranu i diljem Bliskog Istoka. Džem od dunja
istinski je mirisno osvježenje, recimo, uz doručak za namaz na
integralni kruh. Poput jabuke i guave kada se skuha, ali bogatija na
sadržaju, dunja predaje svoj prirodni pektin, dajući potrebnu masu za
želiranje. Zapravo je po sastavu idealna voćka za pekmez i marmeladu. Pa
ipak, koliko god česta bila u smočnicama naših predaka, danas je
praktički nemoguće komercijalni proizvod na polici naših trgovina koji u
nazivu ima – marmelada-džem-slatko od dunja.
Za lijek se upotrebljavaju plodovi, listovi i sjeme dunje. Sluz dunjina sjemena (Mucilago Cydoniae) priprema se stavljanjem sjemena u vodu, a primjenjuje se za liječenje rana nastalih kod dugotrajnog ležanja bolesnika, opeklina i kao sredstvo kojim se natope oblozi kod upaljenih očiju i otvorene, raspucane kože. Zahvaljujući sluzi i pektinu, dunja je veoma dobra kod liječenja upale ždrijela i sluznice te krajnika i zračnih putova. Sluz se također koristi u kozmetičkoj industriji, u losionima i kremama za kožu. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja, koja također ublažava jake proljeve. Vunasta pokožica plodova se oguli i pri upotrebi osuši. Plodovi obilno sadrže sluzne tvari: pektin, ulja, amigdalin, fosfornu kiselinu i vitamin C, a plod dunje izvrsno je i sredstvo u liječenju anemije. Sok od dunje, ukuhan s jednakim dijelom šećera, dobro je sredstvo protiv prsnih bolesti i bolesti grla. Budući da dunja steže, preporuča se sirup od ovog voća za liječenje rana, a pomaže i kod dijareje. Dunje uglavnom nisu dostupne u prodavnicama. Nalazimo ih u baštama ili voćnjacima.
 |
| Dunja (lat. - Cydonia oblonga) |
