Celer (lat. Apium graveolens)

Celer (lat. Apium graveolens)

Celer je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka mesnatog korijena, karakterističnog i ugodnog ukusa, iz porodice štitarki. U 17. stoljeću razvio se iz samoniklog, običnog ili divljeg celera koji je rastao u europskim močvarnim pojasevima, ali je uzgojem uspješno kultiviran. Danas postoje tri osnovna tipa: bijeli celer, zeleni celer i celer s korijenom nalik na bijelu repu. Uzgajaju se kao začinsko bilje, a koriste se kao aromatični dodaci juhama, salatama, mesnim i drugim jelima.Stabljika je gola, nazubljena i uzdužno usječena. Korijen čini gusto vretenasto isprepleten sistem korijenja, s tankim završetcima. U drugoj godini odrveni.

Neke vrste imaju horizontalan korijen rizom, iz kog rastu tanki korijenčići. Iz korijena rastu jake lisne stabljike 30 do 100cm, na čijem kraju se razvijaju listovi, slični listovima peršuna, samo nešto tamniji, sjajniji i veći. Jednostavni, lepezasto naizmjenično uredani listovi, imaju peteljku s kožastim zglobom lista. Listovi su 0,5 cm do 5 cm dugi. Listovi su odvojeni, a cvast čine rijetki cvjetovi na kratkim stabljikama. Nemaju čašicu, a latice su 0,5 mm duge i bijele. Imaju jajast, gotovo okrugli oblik, sa podmlađenim usječenim vrhom. Peteljke su kratke i konično zadebljane. Plodovi su zaobljeni na krajevima ili elipsasti i sa starana pljosnati 1,5 do 2 mm široki. Imaju jasno izraženih 5 rebara. Sjemenke celera su sitne i smeđe sa svijetlim žlijebovima, snažnog, aromatičnog i pomalo gorkog okusa.

Celer (lat. Apium graveolens)

Celer koji se uzgaja u vrtovima, za razliku od divljeg, na glasu je kao vrlo vrijedna ljekovita biljka. Svježe stabljike i lišće skupljaju se od svibnja do kolovoza, a korijen se iskapa od sredine rujna do sredine studenog. Korijen ima svojstven i aromatičan miris. Ljekovite tvari, kao što su flavonoid apiin, koji ima antioksidativno djelovanje, eterično ulje i aminokiselina asparagin, nalaze se u korijenu, stabljici i listovima. Celer sadrži u svim dijelovima biljke eterična ulja, koja mu daju specifičnu aromu. Upotrebljava se u supama i čorbama, kao i u raznim varivima gdje ima dosta povrća. Također se može pripremati i kao samostalno varivo (poznat je irski stew). Listovi se upotrebljavaju u salatama, supama i sitno sjeckani za posipanje serviranih i gotovih jela. Osušeno sjeme celera upotrebljava se kao poseban začin. Najčešće se upotrebljava samljeveno sjeme koje se pomiješa sa solju te se dobije tzv. celer-so. Sjeme celera upotrebljava se i u farmaciji kao sredstvo za smirenje, a služi i za pokrivanje ukusa medikamentima.

Celer (lat. Apium graveolens)

        Njegovo ljekovito djelovanje očituje se i u liječenju niza oboljenja koja nastaju kao posljedica stresa. Celer možemo iskoristiti i kod astme. U narodnoj medicini se pripremaju bomboni od gusto ukuhanog korijena, uz dodatak nepročišćenog šećera, koji smiruju nadražaj na kašalj. Celer djeluje i kao urinarni antiseptik, djelotovoran je kod bolesti bubrega, pomaže kod hunjavice, a kod bolesti grla ima protuupalno djelovanje. Pomaže kod problema probavnog sustava i otklanja loš zadah, a u proljeće otklanja proljetni umor. Istraživanja pokazuju da celer posjeduje svojstva za smanjivanje tlaka jer u svom sastavu posjeduje aktivne pthalide koji opuštaju mišiće arterija i na taj način reguliraju krvni tlak. U istraživanjima na životinjama celer se pokazao djelotvornim kod snižavanja kolesterola. Tijekom osam tjedana hranjenja sokom celera značajno je reducirana razina kolesterola, uz povećano izlučivanje žučne kiseline.

        Celer sadrži komponentu kumarin, koja sprječava štetno djelovanje slobodnih radikala, a uz to potiče aktivnost bijelih krvnih stanica, obrambenih mehanizama. Izvrstan je izvor vitamina K, koji povoljno utječe na grušanje krvi, štiti od osteoporoze, sprječava štetno oksidativno djelovanje na stanicu. Cjelokupni B-kompleks iz celera potiče izmjenu ugljikohidrata u tijelu, jača živce i mozak, pomaže rad crijeva, čini i održava zdravima kožu, kosu, oči i jetru. Zbog visokog sadržaja eteričnih ulja i terpena, celer djeluje antibakterijski i antimikotički u sluznicama crijeva i mokraćnih puteva.

       Za stabljiku celera birajte kompaktan svežanj stabljika svjetlozelene boje sa zelenim listovima koji izgledaju svježe. Svježinu stabljike možete jednostavno utvrditi tako da je na sredini lagano stisnete. Ako je zvuk hrskav, celer je svjež. Zamijetite li da su na bazi celera odvojene vanjske stabljike, vjerojatno je riječ o celeru koji stoji duže vrijeme.