Repa (lat. Brassica rapa)

Repa (Brassica rapa)

        Repa je biljka iz roda krstašica koja svoje podrijetlo pronalazi na Mediteranskom području Europe ali kao i sve biljke veliki broj podvrsta je moguće naći na cijeloj Sjevernoj Zemljinoj polutci počevši od Sjeverne Amerike, Južne Amerike, Azije i dijela sjeverne Afrike. Repa je korjenasto povrće koje je poznato još iz vremena helenizma i Rimskog carstva, iako se pretpostavlja da je bila poznata još i ranije. Osim Grka i Rimljana prije otkrića krumpira bila je osnovna prehrambena namirnica. U većini zemalja bila je dobro prihvaćena osim u Velikoj Britaniji, vjerojatno zbog toga što se u 19. stoljeću koristila samo kao hrana za stoku. U Francuskoj se pirjala i posluživala glazirana uz patku, u Italiji se s njom radio rižoto, dok se u Japanu najčešće kiselila.

       Donji dio koji raste u zemlji je bijele boje, dok je gornji, koji raste izvan zemlje, ljubičast, crvenkast ili zelen, ovisno o količini sunčevog svjetla. Za prehranu se koristi korijen iako je i lišće repe jestivo. Poput kupusa i radiča ima ljutkasti okus koji postaje blaži termičkom obradom. Mogu biti okruglog ili duguljastog oblika, korijen može doseći težinu i do 1 kg.

        Premda većinom divlje vrste tijekom povijesti a zbog svoje hranidbene iskoristivosti mnoge su kultivirane za uzgoj od strane čovjeka. Repa kao biljka i njezine podvrste poznate su i po ljekovitim svojstvima, veliki udio Vitamina C, antikancerogeno, antiviralno i protubakterijalno djelovanje uvrstilo je repu u namirnice biljnog porijekla koje su čovjeku u prehrani gotovo neophodne.
Korijen repe sadrži 91,5% vode, 0,3% bjelančevina, 0,24% biljnih ulja i 3,8% šećera. Kemijski sastav pokazuje zanimljiv sadržaj betakarotena (1,98 mg na 100 g) i vitamina C (30 mg na 100 g), što u oskudnoj prehrani nikako ne treba odbaciti. Lišće repe odličan je izvor betakarotena (jedna šalica kuhanoga lišća repe sadrži više od 150% dnevnih potreba toga biljnog oblika vitamina A).

Repa (Brassica rapa)

Korijen repe ne sadrži betakaroten, a ima tek pola količine vitamina C u odnosu na lišće. Ono što joj nedostaje u vitaminima nadoknađuje u vlaknima (pola šalice kuhanoga korijena repe ima gotovo 5 g vlakana). Repa je povrće koje ulazi u skupinu kupusnjača, a one imaju važnu ulogu u prevenciji bolesti i očuvanju zdravlja. Kupusnjače sadrže fitokemikalije zvane glukozinolati, koji potiču detoksifikaciju enzimskoga sustava, i to tako da ubrzavaju otpuštanje štetnih tvari iz organizma. Betakaroten može pomoći u prevenciji mnogih vrsta raka i bolesti srčanih arterija. Vitamin C kao antioksidans ima slično djelovanje, a pomaže tijelu i u prevladavanju infekcija. Vlakna iz korijena pomažu održavanju uredne probave te samim tim sprječavanju raka debelog crijeva i rektuma.

Kiseljenje je prirodan način konzerviranja povrća. Prilikom konzerviranja gubi se velik dio dragocjenih sastojaka u hrani, dok je kiselo povrće bogato vitaminima i mineralima. Kiselo povrće i sok od kiseloga povrća ne samo da potiču tek i probavu nego sadrže i malen broj kalorija, što je vrlo važno u dijetama za mršavljenje. Poznato je kao sredstvo za poticanje metabolizma. Kiselo povrće i sok od kiseloga povrća djeluju protiv razvoja masnoga tkiva. Da bi se spriječio gubitak dragocjenih sastojaka, vrlo je važno tekućinu od kiseljenja povrća čuvati na tamnom mjestu.