Origano (lat. Origanum vulgare)

Origano (lat. Origanum vulgare)

Mediteranski origano sasušeni je list biljke Origanum Vulgare L. Origano ili divlji majoran je začinska i ljekovita biljka iz familije usnatica (lamiaceae). Ime je dobila iz grčkog (Oros=brdo, Ganos=nakit), preko italijanskog jezika, "origano" - brdski nakit. Ima snažan i aromatičan miris. Okus mu je također snažan i ugodno gorkast. Premda se ovaj list može upotrebljavati svijež, uglavnom se koristi sasušen i smrvljen. Činjenica da su mažuran i origano oboje iz obitelji metvica roda Origanum već kazuje da imaju sličnosti u izgledu, okusu i aromi. Susrećemo ih u mediteranskom podneblju, kao divlji mažuran biljke oregano koji naraste i više od pola metra visine. Najpoznatije su grčka, španjolska i meksička sorta, a razlikuju se po jačini arome i okusa. Domovinom mažurana smatra se istočno Sredozemlje, a uzgaja se na područjima s umjerenom klimom, jer je osjetljiv na mraz. Spominje se još u starom Egiptu, gdje je bio posvećen bogu Ozirisu.

Jednogodišnja je biljka koja raste kao mali polugrm visine do 50 cm. Listovi su mali s kratkim peteljkama, a cvjetovi bijeli ili blijedoružičastocrveni. Biljka je jako aromatična, gorka okusa. Odomaćen u Sredozemlju, nezamjenjiv je u grčkoj, španskoj, turskoj i italijanskoj kuhinji. Danas se uzgaja posvuda u srednjem pojasu. Raste i divlji na suhim travnjacima i rubovima šuma, na
krečnjakom bogatom i osunčanom tlu. Divlji majoran je višegodišnja biljka, koja naraste i do 70 cm, karakteristične opore arome i okusa. Iz korijena , rizoma, rastu uspravne, kvadratne stabljike. Tamnozeleni listovi su ovalni, dužine do 4,5 cm i širine do 3 cm. Cvjeta od jula do septembra roza-ljubičastim, rijetko bijelim cvijetom, koji oprašuju pčele i leptiri.

Origano (lat. Origanum vulgare)

Poznat je kao neizostavan začin pri spravljanju pizze. Dobar je kao dodatak omletu, italijanskim sosovima, jelima s paradajzom, janjetinom ili povrćem. U teksaško-meksičkoj kuhinji koristi se uz kim, čili, bijeli luk i luk, naročito u jelu Chili con Carne. Također se koristi u turskoj, palestinskoj, libanonskoj, egipatskoj, sirijskoj i portugalskoj kuhinji, a našao je mjesto u kuhinjama latinske Amerike i Filipina. Origano je sastavni dio chili začina, a koristi u talijanskim, španjolskim i meksičkim jelima. Gotovo je neophodan sastojak za pizzu, a ukusan je i u umacima za tjesteninu, omletima, jelima sa mesom i rižom. Ako mažuran koristite svježi onda je aromatičniji, a dužim kuhanjem gubi aromu pa je poželjno da ga dodajete pri kraju kuhanja, dok suhi dodajte na početku kuhanja.

Ljekovitost biljke bila je cijenjena još u antičkoj Grčkoj. Hipokratu je služila za ubrzavanje poroda i u liječenju hemoroida. Danas se najviše koristi kao čaj protiv grčeva u trbuhu, bolesti probavnog trakta i gornjih dišnih puteva. Stari Rimljani su ga koristili kao miris nakon kupanja i kao ulje za masažu, ali i kao sredstvo za dezinfekciju i konzervans. Origano ima visoku antioksidativnu aktivnost budući da sadrži velike količine fenolnih tvari i flavonoida, dokazano je da djeluje antimikrobno na patogenu bakteriju Listeria monocytogenes. Velik dio čine eterična ulja (thymol, carvacrol,cymol) i gorke tvari. U 100g svježeg origana je 267,2 mg vitamina C.

Origano (lat. Origanum vulgare)

Najpoznatija eterična ulja origana su karvakrol i timol, u manjoj količini zastupljeni su cimol, pinen, ocimen i kariofilen. Vrste koje rastu u Grčkoj, najbogatije su karvakrolom. Lišće i cvjetne stabljike imaju jaki antiseptičke, antispazmatske, karminativne i druge učinke. 100 grama svježeg lišća origana ima 267 mg vitamina C. Nove studije s američkog sveučilišta Long Island pokazuju da origano ubija stanice raka prostate – istraživači su toliko oduševljeni ovom biljkom da očekuju kako će postati standardni tretman u liječenju raka prostate, i to bez nuspojava.

Istraživanja su pokazala fenola karvakrola, tvari koja origanu daje karakterističan ljut okus, i toplu aromu. Karvakrol se također može naći u esencijalnom ulju timijana i metvulje, u veoma širokom rasponu 5-75%, dok razne vrste origana imaju od 50-80%. Karvakrol je uzrokovao apoptozu, odnosno programiranu smrt stanica raka u laboratorijskim testovima koji su provedeni na Sveučilištu Long Island iz New Yorka. Ovi se rezultati podudaraju s ranijim saznanjima da pizza smanjuje rizik od raka. U početku se pretpostavljalo da se radi o učinku likopena, no sada izgleda da likopen i karvakrol djeluju sinergistički u uništavanju stanica raka.