 |
| Kantarion ( Hypericum perforatum ) |
Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka sa razgranatim korijenom. Stabljika je uspravna, gola, visine od 20 do 100 cm. Cvjetovi su žuti. Cvjeta od svibnja do rujna. Biljka treba zemljišta srednje bogata hranjivim tvarima te umjereno topla i umjereno svijetla staništa. Biljka se sastoji od hipericina, pseudohipericina, izohipericina (u cvatima), hiperozida, kvercetina, rutina, kvercitrina, biapigenina, amentoflavona, katehina, epikatehina, klorogenske kiseline, hiperflorina, karotenoida, sterola, leukoantocijana i eteričnog ulja. Kantarion se koristi kao antidepresiv, sedativ i kao antibiotik. Može se koristiti i za vanjsku upotrebu. Aktivna supstanca je hiperflorin. Ekstrakt kantariona povisuje koncentraciju neurotransmitera seratonina i noradrenalina na sinapsama. Kantarionovo ulje (Oleum hyperici) je naširoko poznato i koristi se za ublažavanje i liječenje opeklina. Dobija se maceracijom svježih cvjetova kantariona maslinovim uljem. Antidepresivno djelovanje je poznavao već u srednjem veku Paracelsus, a školska medicina ga je 70-tih godina prošlog stoljeća potvrdila. Kaže se da kantarion koji cvjeta usred ljeta skuplja sunčeve zrake da bi ih ljudima dao za vrijeme tamnih mjeseci.
 |
| Kantarion ( Hypericum perforatum ) |
Prvobitna postojbina joj je Europa (Mala Azija i Grčka) i Sibir. Danas raširena u svim suptropskim i umjerenim klimatskim zonama. Nekoć se koristila za istjerivanje zlih duhova i liječenja posljedica zmijskog ugriza. Prema tradicionalnom vjerovanju zbog crvenkastog uljnog soka (kao krv) koji se pojavljuje kad se biljka prelomi, tako su se time liječile kožne bolesti zato što koža isto tako krvari. Iako je to danas neozbiljno, postoje i znanstvene potvrde u liječenju modrica, opeklina i drugih rana. Traži redovito zalijevanje odnosno vlažnost tla. Raste posvuda . Biljka ima svojstven miris, opor, gorak i aromatičan okus. Koristi se za ukras i za lijek: za ukrašavanje obronaka kosina, za gredice, rubove itd. Karakterističnih je listova protkanih mnogobrojnim prozirnim točkicama ( žlijezde napunjene eteričnim uljem ) tako da izgledaju fino izbušeni pa otuda i ime biljci – perforatum. Listovi nasuprotno raspoređeni, jajasto – tupi, glatki, bez peteljki, s puno prozirnih tačaka, na obodu crno istačkani. Jako razvijeni zlatnožuti cvjetovi s 5 latica, odozdo također imaju crna tačke, tvore cvatove. Imaju mnogo prašnika sraslih u 3 snopića. Trljanjem cvjetovi ispuštaju krvavo-crveni sok. Latice su 3-4 puta duže od čaške i asimetrične. Biljka cvate čitavo ljeto a ljekoviti dijelovi nalaze se na gornjoj polovini biljke u cvatu. Korijen ne služi za liječenje. Zbog toga se biljku ne smije i ne treba čupati iz zemlje.
 |
| Kantarion ( Hypericum perforatum ) |
Kantarion sadrži u sebi željezo, razni tanini, (najviše katehinskog), eterična ulja, smola, antocijan, hypericin – crvena boja, karotin, holin, vitamin C ( u svježoj biljci oko 30%), flavonske heterozide, i neke alkaloide u tragovima. Za pripremu se cvjetovi suše na sjenovitim mjestima ( u hladu) i kasnije koriste u ljekovitim pripravcima: eterskom ulju, čaju, vinu i tinkturi. Koristi se za poboljšavanje raspoloženja, poticanje probavnih organa, ublažavanja reume (križobolje), kod osoba koje mokre u krevet te kod uganuća, iščašenja, kod hematoma. Biljka ima fotosenzibilno djelovanje, pa je potrebno odmah na početku primjene upozoriti pacijenta da se ne izlaže suncu, da mu se ne bi upalila koža, a jedna od nuspojava osoba koje su fotosenzibilne je pri izlaganju suncu u obliku natečenosti usnica – kao u konja. Hipericin, koji je djelotvoran kod depresije, uzrokuje i tu fotosenzibilnost. Ako se uzima istodobno s uobičajenim lijekovima protiv depresije, ta kombinacija može bili presnažna i nepotrebno izazvati i druge ozbiljne neželjene nuspojave. Neki bolesnici koji su uzimali kantarion iskusili su probavne poteškoće, nemir ili blage alergijske reakcije.
 |
| Kantarion ( Hypericum perforatum ) |
