Šljiva (lat. Prunus Domestica, Prunus Instititia)

Šljiva (lat. prunus domestica, prunus instititia)

Šljiva je vrsta voća koja raste na drvetu, ima okrugli ili ovalni plod. Plave, crvene ili žute je boje (ovisno o vrsti). Meso ploda je slatko, žućkaste boje s košticom u sredini. Potječe iz Azije, a poznata je bila još u starom vijeku. Iz starih zapisa doznajemo da je krasila viseće vrtove Babilona. U stari se Rim dopremala iz Sirije, a Rimljani su je konzervirali sušenjem. Zapadna Europa upoznala je šljivu zahvaljujući križarima. Danas se uzgaja preko 2000 vrsta šljiva. Najpoznatije su talijanka, požegača, aženka i mirabel.

Filogenetski promatrano, šljiva pripada istom rodu (Prunus) u koji spadaju i bjelošljiva , badem, breskva, marelica, višnja , lovorvišnja , trešnja i džanarika koji kao plod imaju košticu. Rod Prunus sadrži nekoliko podrodova, među kojima je i podrod Prunus, koji se dalje dijeli na tri sekcije: Prunus (šljive Starog Svijeta), Prunocerasus (šljive Novog Svijeta) i Armeniaca (marelice). Podrod Prunus se od ostalih podrodova razlikuje po tome što ima usamljene terminalne i lateralne pupoljke, kao i glatku košticu. Ovakvo čisto morfološko razlikovanje podrodova ima praktični značaj, ali se u novijim filogenetskim istraživanjima pokazala mala taksonomska vrijednost takvih karaktera u rodu Prunus.

Šljiva (lat. prunus domestica, prunus instititia)

Od vitamina ima najviše beta-karotena, vitamina C, vitamina E, folne kiseline, niacina i vitamina B6, te obilje minerala: prvenstveno kalija, zatim fosfora, kalcija, magnezija, natrija, željeza i bakra. Šljiva sadrži i topljiva dijetetska vlakna pektin koja djeluju blagotvorno kod sniženja kolesterola u krvi i zatvora. Šljive imaju nisku energetsku vrijednost. Ugodan okus šljive potječe od dobroga omjera šećera (5 različitih vrsta) i voćnih kiselina. Šljive uz još neke vrste voća (jabuke, višnje, kruške, marelice) prirodno sadrže sorbitol - šećerni alkohol koji se koristi kao zamjena za šećer u proizvodnji slatkih dijetetskih proizvoda namijenjenih dijabetičarima i ostalim osobama koje smiju konzumirati ograničene količine šećera. Sorbitol ima 60 % slatkoće šećera, sadrži manje kalorija od šećera, dobro zadržava vlagu, ima prikladnu kristalnu strukturu i ne izaziva karijes.

Šljiva (lat. prunus domestica, prunus instititia)

U obliku koncentriranoga soka, suhe šljive koriste se kao prirodni zaslađivač, boja, pojačivač okusa i konzervans. Šljive se svrstavaju u lužnato voće bogato kalijem koji je neophodan za održavanje acido-bazne ravnoteže. Intenzivna tjelesna aktivnost kod povišene temperature, rad noću te stres, izazivaju pad razine kalija, što uzrokuje umor organizma. Suhe šljive sadrže veće količine minerala, vitamina (osim vitamina C) i fitokemikalija. Zbog obilja vitamina, minerala, dijetetskih vlakana i prirodnih šećera, šljiva zauzima važno mjesto kao voće u prehrani. Ona pridonosi ipoboljšanju pravilne prehrane, tim više što njezin sastav u biološki najprihvatljivijim omjerima ljudski organizam lako prihvaća i time je iskoristivost pojedinih sastojaka povećana. Šljiva je zbog sadržaja vitamina B-kompleksa izuzetan stimulator izmjene ugljikohidrata u organizmu. Pomaže kod psihičkih nemira i poteškoća s koncentracijom, jača srce i imunitet, regulira probavu, čisti organizam i odstranjuje iz njega štetne tvari te potiče rad jetre i popravlja apetit. Laksativno djelovanje šljive ima naročitu prednost jer je, zbog nedovoljne fizičke aktivnosti i načina prehrane suvremenog čovjeka, smanjena aktivnost crijeva, naročito kod starijih osoba.