Bijeli luk / Češnjak (lat. Allium sativum)

Bijeli luk / Češnjak (lat. Allium sativum)

Bijeli luk ili češnjak (lat. Allium sativum) je ljekovita biljka i začin iz porodice Alliaceae. Bijeli luk (allium sativum) poznat je kao hrana, ali i kao lijek već više hiljada godina. Iz najstarijih spisa, spomenika i predanja vidi se da su ga koristili Feničani, Jevreji, Vavilonci, Persijanci, Stari Grci, Stari Rimljani, Egipćani, Kinezi i Indusi… O hranljivim i ljekovitim svojstvima bijelog luka u prošlosti uglavnom se dosta zna pa su mu pridavane čak i magijske osobine u borbi protiv uroka, vještica, zlih čini i vampira. Bijeli luk je višegodišnja biljka, koja naraste 30 do 90 cm. Pljosnati, plavo-sivi listovi su do 15 mm široki. Lukovica je ovijena bijelom ili crvenkastom ovojnicom i sastoji se od glavnog i 5 do 20 uredanih česna, iz čije sredine raste stabljika. Na njenom vrhu rastu trozubi cvjetovi, bijele ili roza boje. Cvjetovi se razlikuju na neplodne i plodne, u kojima u obliku cilindra bude do 20 lukovica. Razmnožava se vegetativno. U jesen ili proljeće posađena česna će u kasno ljeto procvjetati. Posađene dobijene lukovice čine generativno razmnožavanje. Veće lukovice se mogu dobiti od dvogodišnjih biljaka. Zbog karakterističnog mirisa, bijeli luk ostaje po strani mnogih štetočina. Zato ga se često sadi u blizini biljaka koje treba zaštititi npr. jagode, krastavci, maline, mrkve, cikla ili paradajz.

Bijeli luk se upotrbljava kuhan i u hladnim jelima i salatama, sirov. Pečen dobija gorak okus. Jak miris bijelog luka, nakon konzumiranja, kroz pluća, u izdahu, je neprijatan, naročito za osobe koje ga izbjegavaju. Postoji i kineski bijeli luk (Allium sativum var. pekinense), koji je nešto blažeg okusa i mirisa. Raste u jednoj lukovici tj. čini ga jedno česne. Djeluje antibakterijski, antimikrobski i
sprječava formiranje trombova, odnosno arteriosklerotičnih promjena. Liječi prehladu, neke vrste raka i stimulira obnavljanje oštećenog DNA. Ispitivanjima je ustanovljeno da bijeli luk sadrži oko 200 aktivnih materija, u koncentrovanom obliku, a da ih najviše ima u lukovici, mada se u ishrani koriste cvijet, stabljika i listovi. Bijeli luk se koristi sirov, kuhan, kao dodatak jelima, ali i kao sredstvo za čuvanje hrane od kvarenja.

Bijeli luk / Češnjak (lat. Allium sativum)

Kinezi su još pre mnogo vjekova spravljali mnoge lijekove na bazi bijelog luka. U našoj narodnoj medicini bijeli luk se smatra univerzalnim lijekom za mnoge bolesti. Bijeli luk je postao univerzalni narodni začin, sirotinjska hrana i preventivni lijek. U narodu bijeli luk je lijek za sve, u njega se ima veliko i nepokolebljivo povjerenje. Za vrijeme raznih epidemija tifusa kolere, kuge, dezinterije, gripa i uopšte kad god se javljao veliki pomor naroda od zaraznih bolesti, uvek je kao preventivno i kurativno sredstvo preporučivan i svakodnevno upotrbljavan, prije svega, bijeli luk.

Bijeli luk se kao lijek koristi sirov ili kuhan, ali i kao dodatak jelima. Pored toga, sok od bijelog luka se upotrebljava za spravljanje tinktura ili za spravljanje premaza ili obloga. Postoje tablete i kapsule bijelog luka pa ih mogu koristiti i osobe koje ne vole ukus i miris bijelog luka. Bijeli luk ima dezinfekciono, antibakterijsko i fungicidno dejstvo, tako da se njegovo djelovanje upoređuje sa najboljim antibioticima. Treba voditi računa o tome da bijeli luk zajedno sa visokim dozama vitamina E, ginka, heparina, aspirina i trentala može izazvati neželjena dejstva, pa se onda treba konsultovati sa ljekarom.

Bijeli luk / Češnjak (lat. Allium sativum)

Za bijeli luk važi da je najbolji prirodni lijek protiv virusa i prehlada, a njegovi ljekoviti sastojci poznati su od davnina. Preporuke da ga svakodnevno koristite naročito su aktuelne u zimskom periodu kada sa svih strana vrebaju virusi. Najvažniji sastojak bijelog luka je ahoin čiji efekat je bolji od dejstva aspirina koji djeluje na manje stvaranje tromboksana. Ali, ahoin, osim tog djejstva, ima i još sedam načina da spriječi sljepljivanje trombocita i stvaranje ugruška. U bijelom luku nalazi se i adenozin koji takođe djeluje protiv zgrušavanja krvi i to ne samo preventivno, već ima sposobnost da već formirane ugruške rastvori.

Redovnom primjenom podstiče prokrvljenost i olakšava protok krvi, snižava povišeni krvni pritisak i masnoće u krvi. Odličan je antioksidans, pa štiti organizam od djelovanja slobodnih radikala. Dokazano je da ima pozitivan uticaj na rad želuca, a ima i citostatičko delovanje. Generalno, povoljno utiče na imuni sistem, usporava starenje organizma, jača otpornost prema infekcijama. Jedan je od najdjelotvornijih prirodnih antibiotika, posebno u borbi protiv ešerihije koli i stafilokoka. Konačno, koristi se kod bronhitisa, sprečava grip, a spoljnom primjenom može da ublaži i reumatične bolove.
Dovoljno je da dnevno pojedete dva do tri čehna belog luka, kako bi se postiglo njegovo antitrombotičko dejstvo. Može se jesti kuhan ili sirov, važno je da ga jedete svaki dan.

Dosta je efikasniji ako ga izgnječite nego isjecate pošto se gnječenjem oslobađaju enzimi i alicin koji prelazi u ahoin. Kuhanjem se takođe oslobađa ahoin i najbolje je da ga kuhate sa paradajzom ili drugim namirnicama koje oslobađaju kiselinu. Ako se izgnječen bijeli luk prelijete sa malo votke i ostavite par dana da stoji nepokriven, tako će se osloboditi dosta ahoina. Na tome se zasniva ruski narodni lijek za čišćenje krvi. Popularna grčka salata oslobađa dosta ahoina jer se kod nje gnječen beli luk meša sa feta sirom i maslinovim uljem.