Šipak / Nar ( Punica granatum)

Šipak / Nar ( Punica granatum)

      Šipak, mogranj ili nar ( Punica granatum) je grm ili malo drvo (5-8 metara visoko) koje uspijeva u krajevima s toplijom klimom. Šipak je polulistopadna biljka, tj. za vrijeme blažih zima će zadržati dio svojih listova, dok će za vrijeme oštrijih zima izgubiti sve listove. Biljka ima uspravne i razgranate grane, a stanište joj je osunčano s visokim temperaturama, tlo vodopropusno, jer biljka ne voli mnogo vlage. Cvjetovi su zvonoliki, a plod veličine jabuke je žućkasto-crvene boje. Kora ploda je kožasta i ne jede se. Unutar ploda nalaze se jestive, slatke i sočne sjemenke koje imaju po jednu ovalnu košpicu. Koristi se za izradu želea i sokova. Ovisno o raznim autorima, porijeklo ove biljke se različito interpretira. Pojedini autori je izvorno svrstavaju u regiju Irana, Pakistana, Afganistana i sjeverne Indije, dok je drugi svrstavaju u autohtonu mediteransku biljku.

        Simbol ljubavi, plodnosti i rajskih užitaka, nar se uzgaja već 5.000 godina. Jabuka s puno, puno koštica (ima ih i više od 600) od pamtivijeka se jede ne samo zbog svojeg okusa, već i ljekovitosti. Osim o okusu njegovih zrelih sjemenki i jela naveliko se raspravlja i o njegovoj hranjivosti i ljekovitim svojstvima.

        Sokovi i dodaci prehrani na bazi nara posebno su popularni u SAD-u, državi koja prednjači po broju znanstvenih studija o njegovom pozitivnom utjecaju na ljudsko zdravlje, ali i ljepotu. Stoga ne čudi što su napitci od nara popularni ne samo u fitness centrima i uredskim kantinama, već i na partyjima, kojih nema bez pomitinija, martinija sa sokom ovog, trenutno vrlo popularnog ploda.
Doista, brojne znanstvene studije u različitim dijelovima svijeta dokazuju ono što su ljudi znali još u doba antike. Plod nara (Punica granatum) prava je mala bomba vrijednih bioaktivnih sastojaka koji ne samo da sprečavaju, već i ublažavaju, pa i otklanjaju brojne zdravstvene poremećaje i bolesti.

Šipak / Nar ( Punica granatum)

         Bogat je fosforom, kalijem, kalcijem i željezom, a sadržava i vitamin B3 (niacin), te vitamine B1, B2, B6 i B5 (pantotensku kiselinu). Mnoge su studije potvrdile, da se radi o jednom od najljekovitijih voća na svijetu, zbog blagotvornog utjecaja na kardiovaskularni, živčani i koštani sustav. Pokazalo se i da dnevna doza ekstrakta nara može pomoći u snižavanju krvnog tlaka i razine kolesterola. Znanstvenici smatraju, da smanjuje rizik od srčanih bolesti kod gojaznih osoba za 17 posto. Studije pokazuju, da sadrži bogatstvo antioksidansa, a povećana konzumacija povezana je s poboljšanjem kardiovaskularnog statusa, usporavanjem gubitka hrskavice što bi moglo utjecati na usporavanje artritisa, kao i s povoljnim djelovanjem na prostatu, krvni tlak, Alzheimerovu bolest, plodnost i starenje. Plod šipka sadrži značajan postotak voćnog šećera - 22%, bjelančevina 3,6% i masti 0,7%. Posebno je bogat vitaminom C - 1700 mg/100 g i on se kod šipka prilikom kuhanja ne uništava kao kod drugih čajeva. Zadržava se i nakon više sati stajanja. Zatim sadrži vitamine B1, B2, naicin i karotene (provitamin A), vitamin E. Vrlo je značajan i sadržaj mineralnih tvari, naročito kalijuma. Odlikuje se i bogatim sadržajem željeza, magnezijuma, fosfora i sumpora, zatim sadrži flavonide, tanin, voćne kiseline i pektine 25%. Sjeme šipka sadrži tragove vitamina C, dekstrin, vanilin, voćne kiseline i oko 9% ulja. U ulju dobivenom iz klice nalazi se 47 mg alfa i beta tokoferola (vitamina E) na 100 grama.

Šipak / Nar ( Punica granatum)

        Zbog velike količine bioaktivnih tvari, prvenstveno polifenola, flavonoida i tanina, koji neutraliziraju razorni učinak slobodnih radikala uzročnika starenja organizma, ali i zloćudnih bolesti, nar je jači antioksidant od već poznatih i priznatih namirnica s antioksidacijskim djelovanjem. Dokazano je da sok ima i do tri puta, a eliksir i do deset puta jači učinak od zelenog čaja i crnog vina. Nar pozitivno utiče na rast i obnavljanje stanica te su posebno učinkoviti u preventivi, ali i u procesu liječenja zloćudnih oboljenja dojke, prostate, želuca, pluća i kože te leukemije. No, to još nije sve. Osim što pozitivno utječe na obrambene sposobnosti organizma, čuva stanice i potiče izmjenu tvari, nar ima dokazani ljekovit učinak na naš organizam, posebno na srce i krvotok te probavne organe i organe za disanje. Primjerice, snižava visoki krvni tlak, potiče prokrvljenost i poboljšava pokretljivost mišića srca, smanjuje učestalost napada kod angine pectoris, sprečava srčani infarkt, snižava kolesterol i šećer u krvi te sprečava i ublažava arteriosklerozu.

Šipak / Nar ( Punica granatum)

        Nar pogoduje kod bronhitisa i tuberkuloze, djeluje protiv čira na želucu i probavnih poteškoća te općenito smanjuje štetne posljedice nastale uslijed alkohola, pušenja, UV-zračenja i onečišćenja okoline. Sok i pripravci od nara djeluju protiv upala izazvanih virusima i bakterijama (testira se učinak nara na HIV virus), potiču zacjeljivanje rana te primjerice smanjuju reumatske bolove, poteškoće sa zglobovima, posebno artritis. Nar pogoduje zdravlju sluznice i zubnog mesa. Nar ima i anti-aging učinak, sprečava prijevremeno i usporava prirodno starenje kože, pa ublažava bore, vlaži kožu lica i tijela, učvršćuje je i čini elastičnom. Nar pogoduje i ljepoti kose i noktiju, a kako smanjuje apetit, na njega se možemo pouzdati i u procesu mršavljenja. S obzirom da sadrži i biljne hormone, fitoestrogene, nar dokazano pomaže u slučaju hormonalne neravnoteže te ublažava neželjene simptome prije i za vrijeme menstrualnog ciklusa, a posebno u razdoblju klimakterija i menopauze.

       Eliksir nara je i do deset puta jači antioksidant od zelenog čaja i crnog vina.Stoga, između ostalog ublažava ili sprečava nagle promjene raspoloženja, umor, noćno znojenje, navale vrućine i crvenilo kože i suhoću sluznice te što je posebno važno, djeluje i u slučaju osteoporoze.  Konzumiranje ploda i soka od nara koristi i u trudnoći, jer pozitivno djeluje na prenatalni rast i razvoj djeteta, posebno njegova mozga. No, nar nije od pomoći samo ženama, već i muškarcima. Brojne studije govore u prilog tome da su preparati na bazi nara od velike pomoći u sprečavanju ili ublažavanju posljedica zloćudnih oboljenja prostate.  Ukoliko želite u kratkom razdoblju ukloniti masne naslage i očistiti organizam od štetnih tvari, sok od šipka je idealan napitak za vas. Sjeme i sok od nara smatraju se tonikom za srce i grlo. Kora od voća i kora od stabla se koristi kao tradicionalni lijek protiv proljeva, dizenterije i crijevnih parazita.

Šipak / Nar ( Punica granatum)

      
        Šipak konzumiran kao voće nema popratnih pojava, te se može jesti u gotovo neograničenim količinama. Svako voće je izvor bogatstva fitotvari, a ukoliko se jede svježe, povoljni učinci na zdravlje su mnogobrojniji i snažniji. Preporuča se konzumiranje sirovog nara radi boljeg iskorištenja antioksidanata, i to u sklopu uravnotežene prehrane, a također i ukoliko imate problema sa apetitom, jutarnjom mučninom i bolnim grlom. Dokazano je da nar pomaže osobama oboljelim od astme, budući da visoka razina vitamina C ima snažno protu-upalno djelovanje. Od šipka se proizvodi i sok (upitno je da li ga ima na policama naših dućana) koji predstavlja potencijal u borbi protiv otvdrnjavanja krvnih žila.

Šipak / Nar ( Punica granatum)

        Sok od šipka dobro razrjeđuje krv. Kao rezultat toga, izvrstan je za bolji protok krvi u srce. Jedna je studija pokazala da pijenje 50 ml soka od šipka dnevno smanjuje sistolički krvni tlak za čak 5 posto. Šipak i njegov sok pomažu spriječiti nakupljanje plaka na stjenkama arterija, ali također može smanjiti progresiju ove bolesti . Nakupljanje plaka može dovesti do smanjenja protoka krvi, što može izazvati srčani i moždani udar. Ovi korisni učinci koriste i osobama s dijabetesom, koji imaju povećan rizik za aterosklerozu. Nova preliminarna studija pokazuje da su osobe s dijabetesom koje su pile sok od šipka tri mjeseca imale manji rizik od ateroskleroze. Prema studiji Case Western Reserve University School of Medicine objavljenoj u rujnu 2005. godine sok od šipka djeluje kao inhibitor na enzime odgovorne za oštećenje hrskavice, stoga je odličan za osobe koje pate od osteoartritisa. Voće također sadrži antiupalna svojstva koja također pomažu pri liječenju ove bolesti. Istraživanja pokazuju da pijenje soka od nara može biti prirodan način da se spriječi zubni plak, jer šipak ima antibakterijska svojstva. To pomaže smanjiti šanse za loš dah i bolesti desni.

Mušmula (lat. Mespilus germanica)

Mušmula (lat. Mespilus germanica)

        Mušmula je veliki grm ili malo stablo. Iako prevedeni latinski naziv znači njemačka mušmula, potječe iz jugozapadne Azije i jugoistočne Europe, a u Njemačku su je donijeli Rimljani. Ovo voće, nekad popularno i u našim krajevima, danas je gotovo zaboravljeno. Mušmula je pripadnica porodice ruža i rođaka jabuke, kruške, dunje i oskoruše. Vjeruje se da potiče iz Turske ili centralne Evrope, zbog čega je dobila latinsko ime Mespilus germanica. Gaji se duže od dva milenijuma – u njenim plodovima uživali su drevni Grci, a stari Rimljani posvetili su je bogu Saturnu. Bila je posebno popularna u srednjem veku, a kao voće koje istruhne pre nego što je zrelo i spremno za jelo – mušmula je u književnosti često upotrebljavana kao simbol za prostituciju.

        Oni kojima se mušmula ne dopada kažu da izgleda kao blato i da joj ni ukus nije bolji. Drugi, koji uživaju u bogatom ukusu ovog neuglednog voća jedva čekaju novembarske dane kako bi se zasladili njenim plodovima. Mušmule po izgledu podsjećaju na kruške, a posebno je zanimljiv donji dio voćke, sa proširenom čašicom, kroz koju se može „proviriti” u unutrašnjost ploda. Kada je sviježa, meso joj je blijedosivo ili zelenkasto i tada nije za jelo, pošto je veoma kiselo. Tek kada voće odstoji i ugnjili, postaje slatko i jestivo, a njegova unutrašnjost pretvara se u braonkastu kašu. Mušmule dotle mogu ostati na drvetu, ali se zeleni plodovi mogu staviti na gomilu i zamotati u novine ili u slamu, kako bi brže sazrjeli.

Mušmula (lat. Mespilus germanica)

        Ovo voće, bogato vitaminom C, najjednostavnije je jesti tako što plod operete, presiječete ga napola i kašičicom izvadite meso iz njega. Ipak, mušmule se ne mogu jesti brzo, pošto svaki plod sadrži pet krupnih semenki, koje valja ispljunuti kada se sa njih posisa meso. Ma koliko vam se dopadale, nemojte pretjerivati sa njihovim konzumiranjem, pošto se teško vare, a veća količina ovog voća može izazvati dijareju. Da bi mušmule duže trajale, čuvajte ih u frižideru.

        Iako ih je najslađe jesti gnjile, ako imate priliku da nabavite veću količinu mušmula, od njih možete napraviti marmeladu, liker, rakiju, ali i sir. Njihov ukus odlično se slaže sa puterom, cimetom, karanfilićem, slatkom pavlakom, limunom, suhim grožđem i vinom, tako da i sami možete pokušati da pripremite neko originalno jelo sa mušmulama. Propržene na puteru, sa dodatkom karanfilića, biće zanimljiv dezert u jesenjim danima. Ako pulpu mušmula umješate u umućenu zaslađenu slatku pavlaku za čas posla dobićete mus kojim možete da poslužite iznenadne goste.

Mušmula (lat. Mespilus germanica)

        Marmeladu od ovog neobičnog voća nije teško pripremiti. Kad mušmule omekšaju, operite ih, ali ih nemojte ljuštiti, i isjecite ih na komade. U lonac sipajte vodu da ogreznu, a zatim ih kuhajte tri sata, na tihoj vatri. Mušmule procijedite kroz gustu krpu i okačite preko noći iznad lonca kako bi sav sok iskapao iz njih, ali ih nemojte pritiskati, da bi marmelada ostala bistra. Dobijenu masu izmjerite, u nju dodajte jednaku količinu šećera i kuhajte dok se ne zgusne.

Mušmula (lat. Mespilus germanica)

Dud / Murva (lat. Morus)

Dud / Murva (Morus)

         Porijeklom iz Kine, a nekada gajen radi proizvodnje svile, odnosno, za ishranu svilenih buba, u jednom periodu je masovno iskorjenjivan, navodno radi suzbijanja dudovca. Ako naidete na dud, bilo bijeli ili crni, nemojte ga zaobići. Pojedite ga svježeg (nikako zelenog, jer je onda otrovan i može da izazove halucinacije i grčeve u stomaku iako blage), ili naberite za sirup ili pekmez. Od njega se može napraviti i vino, ali i vrlo cijenjena rakija dudara.

         Postoje tri glavne vrste duda, bijeli (Morus alba), crveni (Morus rubra) i crni (Morus nigra). Razlika među njima je, dakako, u boji ploda. Bijeli dud ima plodove bijele, blijedožute ili ružičaste boje. Crveni dud ima plodove crvene boje, dok je crni dud izrazito tamne, ljubičaste do crne boje. Prema hranjivoj vrijednosti, razlike postoje,a najvažnija je da crni dud kao i drugo tamno jagodičasto voće ima vrlo visok sadržaj antocijana, zaštitnih tvari organizma. Plod je prema građi sastavljena koštunica (kao malina i kupina), prema okusu vrlo sladak i s vrlo malo kiseline. Veličina ploda je 1,5 do 2 cm. Osim što se može jesti u svježem stanju, vrlo je pogodan za pravljenje sokova i sirupa te pekmeza, marmelada i želea, ali i rakije (dudovače). Plodovi duda se također mogu i sušiti kako bi ih se moglo konzumirati i zimi. Zbog svoje velike slatkoće dobro se uklapa u jela od divljači. Listovi duda se mogu koristiti za hranidbu domaćih životinja, posebice mliječnih, jer povećavaju mliječnost.
Plodovi duda, iako se zove beli i crni, mogu biti i ružicasti ili purpurni, dugi su od jednog do pet centimetara, cilindricnog oblika i podsecaju na minijaturni grozd, a ukus im je slatko-nakiseo.

Dud / Murva (Morus)

         Plodovi sadrže oko 10 % invertnog šecera, oko dva procenta slobodnih organskih kiselina (limunove i jabučne), sluz, pektine i druge korisne materije. Pretežno su sastavljeni od vode (87,5 grama) te nisu kalorični: svega 70 kcal, odnosno 295 kJ u 100 grama, ali imaju i bjelancevina (1.5 g), 14 grama ugljenih hidrata i 1,4 grama vlakana. Zbog toga imaju laksativno dejstvo, ali i osvježavajuće u febrilnim stanjima. Dud sadrži i 190 miligrama kalijuma u 100 grama, a svega miligram natrijuma, kao i 20 miligrama fosfora, 29 miligrama magnezijuma, 1,9 miligrama gvožda, 0,59 miligrama cinka. Od vitamina, ima 63 miligrama vitamina C u 100 grama, nešto vitamina iz grupe B, ali i 900 miligrama beta-karotina (koji se u organizmu pretvara u vitamin A).

Dud / Murva (Morus)

        Za lijek se koriste plod i list (u kojem takode ima C vitamina – 2–3 miligrama po gramu, karotina, vitamina B1, folata i vitamina D, brojnih minerala, tanina i bjelančevina, pa se preporučuje kao dodatak ishrani, a esencija napravljena od njega – i za ispiranje grla, dok narod njime lijeci i bolesti organa za mokrenje), a i kora i korijen imaju ljekovita svojstva: pročišćavaju crijeva, djeluju protiv glista, a mogu i da zaustave proliv. Smatra se da plod može da pomogne kod upale grla, poboljša varenje, a u narodnoj medicini se preporucuje i kao protivotrov, sredstvo protiv upala, kašlja, za izazivanje znojenja, iskašljavanje, kao fungicid i baktericid, sedativ, ali i tonik. Bijeli dud se koristi i za liječenje afti i drugih upala u ustima, za bolove u rukama, astmu, bronhitis, za ublažavanje ujeda insekata, opštu slabost, prehladu, zatvor, kašalj, proliv, edeme, epilepsiju, groznicu, glavobolju, povišen šecer u krvi, povišen pritisak, nesanicu, bolne menstruacije, protiv tumora, rana i zmijskih ujeda.

Dud / Murva (Morus)

Višnja (lat. Prunus cerasus)

Višnja (lat. Prunus cerasus)

         Višnja je drvo iz porodice Rosaceae a pripada rodu Prunus, zajedno s trešnjom i šljivom. Raširena je po velikom dijelu Evrope i jugozapadne Azije. Višnja je voće nastalo križanjem slatke, domaće trešnje s divljim, kiselijim vrstama. Višnju s pravom nazivamo plemenitim voćem, zbog unutarnjih svojstava ploda. Smatra se da divlje vrste trešanja potječu iz zapadnog djela Azije. Negdje pred 2500 godina one su se počele i uzgajati, i to u Turskoj i Grčkoj. Rimljani su poznavali i višnju i trešnju i zahvaljujući njima su se one proširile gotovo po cijeloj Europi. Drvo višnje je manje od trešnje, naraste od 4-10 m, te su joj grane tanje i kraće od trešnje. Plod joj je kiselkast i opor.

         Bobičasta voća spadaju u grupu namirnica koje sadrže najviše antioksidansa. Višnje i trešnje se svrstavaju među deset vrsta bobičastog voća s najvećom dozom antioksidansa, odmah iza borovnice, ribizla, kupine i jagode. Spojevi fenola: fenolne kiseline, polifenoli, flavonoidi, prisutni u biljkama posjeduju važna antioksidativna svojstva, sprječavajući tako stvaranje mnogih patoloških stanja (raka, kardiovaskularne bolesti i neke druge bolesti vezane sa starošću), neutralizirajući slobodne radikale tijela. A više tipova tih fenolnih spojeva utvrđeno je baš u trešnjama.

Višnja (lat. Prunus cerasus)

Višnja (lat. Prunus cerasus)

          Poput ostalog voća, višnje su siromašne mastima, kalorijama i natrijem, a obiluju vitaminima i mineralima poput vitamina C, vitamina B skupine i kalija. 100 g smrznutih višanja osigurava samo 46 kcal. Višnje se mogu jesti svježe, kuhane, konzervirane, a zahvaljujući metodi brzog dubokog smrzavanja u njima se može uživati tijekom cijele godine bez bojazni od smanjenja nutritivne vrijednosti. Plodovi višnje se manje upotrebljavaju od trešanja, zbog svoje kiselosti. Često se od nje pravi liker i druga alkoholna pića. Poznat je veliki broj sorti višanja.

         Sve vrste višanja obiluju pigmentima, antocijaninima, snažnim antioksidansima koji im daju karakterističnu tamnocrvenu boju. Antocijanini imaju snažna protuupalna svojstva, i prema Američkom kemijskom udruženju, konzumacija 20 višanja dnevno može jednako olakšati bol kao i uzimanje aspirina ili ibuprofena. Višnje sadrže značajne količine melatonina, antioksidansa koji prirodno priozvodi i organizam, a za kojeg se vjeruje da pomaže u usporavanju procesa starenja i sudjeluje u regulaciji sna. Pokazanao je da konzumacija višanja rezultira povećanjem razine melatonina u organizmu.

Višnja (lat. Prunus cerasus)

         Rezultati studije pokazali su da prehrana bogata višnjama rezultira smanjenjem ukupne tjelesne mase, smanjenjem tjelesnih masti, smanjenjem upalnih procesa te razine kolesterola u krvi – sve redom čimbenika rizika za razvoj bolesti srca i krvožilja. Iako su mnoge provedene studije o utjecaju višanja na zdravlje čovjeka preliminarne i zahtijevaju dodatna istraživanja, snažne su naznake za brojne zdravstvene prednosti konzumacije višanja. Među njima su utjecaj na smanjenje razine glukoze u krvi, te posljedično pozitivna uloga u liječenju dijabetesa, pomoć u prevenciji karcinoma kolona, pomoć u ublažavanju boli koja je posljedica oštećenja mišića, gihta i artritisa, te utjecaj na smanjenje razine štetnog LDL kolesterola – čimbenika rizika za moždani i srčani udar.

Višnja (lat. Prunus cerasus)

Trešnja (lat. Prunus avium)

Trešnja (lat. Prunus avium)

        Trešnja (lat. Prunus avium) je drvo iz porodice Rosaceae. U nekim krajevima Bosne naziva se još i šlama ili hašlama. Grčki keratos – trešnja, koji je osnova za latinsku riječ cerasea, dolazi od grčke riječi keros, što znači rog. Pretpostavlja se da se to odnosi na tvrdoću trešnjina drveta. Na latinskojriječi ceresea temelje se i riječi istoga značenja u romanskim, germanskim (njem. Kirsche) i slavenskim (hrv. trešnja) jezicima. Grci su zaslužni za uzgoj trešnje, a Rimljani svojim legijama za njezino rasprostiranje po Starom Kontinentu.

           Trešnja je listopadno drvo, naraste od 15-32 m visoko, a obim stabla iznosi do 1,5 m. Kora drveta je glatka. Listovi su joj jednostavni, ovalni, dugi od 7-14 cm, a 4-7 cm široki, mat zelene boje. Cvjeta rano u proljeće, u isto vrijeme kad i lista. Cvjetovi su grupisani u cvatove, od po 2 do 6 cvjetova. Pojedinačni cvjetovi su bijeli sa pet latica. Oprašuju ih pčele. Plod trešnje je crvena bobica, 1-2 cm u promjeru, zavisno o sorti. Zrije krajem proljeća. Unutar ploda nalazi se mala košpica, u kojoj se nalazi sjeme. Duga je 8-12 mm, široka 7-10 mm, a debela 6-8 mm.

Trešnja (lat. Prunus avium)

        Prema smjernicama piramide pravilne prehrane, trešnje su u grupi s ostalim vrstama voća. Za tuskupinu namirnica preporuka je 2-4 serviranja dnevno. Energetska vrijednost trešnje iznosi samo 32 kcal na 100 g svježe namirnice. Svježe sezonsko voće oduvijek se smatra idealnim međuobrokom ili zamjenom za obrok kod ljudi s povećanom tjelesnom težinom, a preporučuje se konzumirati između glavnih obroka. Prednosti prehrane bogate voćem su: bogata je prehrambenim vlaknima, pomaže kod smanjenja tjelesne težine, bez masti je ili je sadrži samo u tragovima, bogata je vitaminima imineralima, ne sadrži kolesterol, bogata je fitokemikalijama, bogata je antioksidansima koji štite organizam uništavajući štetne slobodne radikale, dobra je zamjena za hranu koja sadrži dodani šećer i uz obilje vrijednih nutrijenata opskrbit će nas i prijeko potrebnom vodom. U 100 grama svježih trešanja nalazi se 82 g vode; 0,2 g masti; 1 g bjelančevina; 16 g ugljikohidrata; 12 g šećera i 2,1 g vlakana. Trešnja sadrži sve vitamine i minerale, iako u manjim količinama, kao i celulozu, pektin te organske kiseline (jabučnu, limunsku, vinsku). Bogata je kalijem te stoga povoljno djeluje na izlučivanje vode iz organizma.

Trešnja (lat. Prunus avium)

        Zanimljivo je da je taj plod na trećem mjestu među voćem po učinku snižavanja LDL kolesterola u krvi, koji je inače faktor koji uvelike pridonosi razvijanju ateroskleroze te uzrokuje srčani i moždaniudar. U svježem stanju trešnje su dobre za otklanjanje fizičke i umne iscrpljenosti. Kisele trešnje brzo djeluju protiv lošeg raspoloženja. Trešnje ne treba jesti prije objeda jer njihova lužnata reakcija koči izlučivanje probavnih sokova, što naročito otežava probavu mesa. Nakon trešanja ne treba piti vodu, a pogotovo pivo ili alkoholna pića. Peteljka ploda bogata je taninom, gorkim tvarima, organskim kiselinama, flavonoidima, šećerom i mineralima. Zahvaljujući svome sastavu, peteljke su se u narodnoj medicini koristile za čajeve koji potiču izlučivanje mokraće i izbacivanje kamenaca iz bubrega i mokraćnog mjehura.

Trešnja (lat. Prunus avium)

        Trešnja raste i samoniklo – kao divlja trešnja, koja je zdravo voće čiji se plod i peteljka koriste. Sjemenke su se dugo upotrebljavale za proizvodnju ulja koje je sprječavalo pojavu srčane kapi, a peteljka se koristila kao diuretik. Bogate su antioksidansima koje nazivamo flavonoidi (osobito antocijanidi i proantocijanidi). Flavonoidi su boje, a nalazimo ih i kod drugog tamnog voća, a imaju ulogu vezivanja slobodnih radikala. Mnoge degenerativne bolesti (mrena na oku, Parkinsonova bolest, ateroskleroza) povezuju se s oštećenjem tkiva koje uzrokuju slobodni radikali. Flavonoidi, pogotovo oni u trešnji, prirodna su protuupalna sredstva, ublažavaju simptome alergija i astme. Ujedno jačaju kolagen, građevni element vezivnog tkiva kao što je hrskavica i tetiva.

Trešnja (lat. Prunus avium)

Kruška (Pyrus)

Kruška (Pyrus)

        Kruška (Pyrus) je biljka iz porodice Rosaceae, koja ima plodove istog imena. Gaji se već više od 4000 godina, zbog svojih jestivih plodova. Porijeklom je iz Azije.To je listopadno drvo koje može narasti i preko 20 m. Listovi su joj jajasti i jednostavni, obično s blagim rubom. Plodovi su joj žuti ili zeleni, sazrijevaju od početka jeseni do početka zime, zavisno od vrste. Kruške pripadaju porodici ruža i srodne su jabukama i dunjama. S obzirom da postoji oko tisuću sorti, razlikujemo ih po veličini, obliku, boji, okusu kao i dužini skladištenja. Općenito plod kruške ima veće okruglo dno koje se sužava prema vrhu peteljke, a ovisno o sorti tanka kora može biti žute, zelene, smeđe, crvene boje ili kombinacija navedenih boja. Meso kruški je slatko i bogato sokom, dok mu je tekstura mekana i lagano zrnata. Sredina ploda, kao i kod jabuke, sadrži nekoliko sjemenki.

Kruška (Pyrus)

Plod je specijalan oblik bobice - pomum, sa jednoslojnim (kod vrsta iz Sect. Pyrus) ili višeslojnim epidermisom (kod vrsta u Sect. Pashia) i često brojnim sklereidima (kamenim ćelijama). Taksonomski, rod se deli u dve pomenute sekcije. „Divlje" vrste roda Pyrus mogu hibridizovati, slično ostalim rodovima u potfamiliji jabuka (Maloideae), ali se prirodni areali ovih vrsta ne preklapaju i time je pojava hibridizacije bila spriječena. Sa neolitskim širenjem poljoprivrede, ljudi vještački dovode u kontakt „divlje" vrste i počinju domestifikaciju. Postoje dva naziva za domestifikovane (domaće) kruške - Pyrus communis (evropska) i Pyrus pyrifolia (dalekoistočna). Ove dvije vrste (i njihovi kultivari) nastale su kroz dva nezavisna procesa domestifikacije, pre 500. god. pne. Neki kultivari evropske domaće kruške su možda nastali hibridizacijom P. communis sa vrstom P. reqelii.

Kruška (Pyrus)

         Plodovi su bogati mineralima: kalijumom, fosforom, kalcijumom, magnezijumom, željezom, hlorom, sumporom te brojnim mikroelementima. Ima izuzetno mnogo vitamina, posebno vitamina A, C, E, većina vitamina iz grupe B, H i D. Kruške pripadaju porodici ruža i srodne su jabukama i dunjama. S obzirom da postoji oko tisuću sorti, razlikujemo ih po veličini, obliku, boji, okusu kao i dužini skladištenja. Općenito plod kruške ima veće okruglo dno koje se sužava prema vrhu peteljke, a ovisno o sorti tanka kora može biti žute, zelene, smeđe, crvene boje ili kombinacija navedenih boja. Meso kruški je slatko i bogato sokom, dok mu je tekstura mekana i lagano zrnata. Sredina ploda, kao i kod jabuke, sadrži nekoliko sjemenki.


        Kruške su dobar izvor dijetalnih vlakana koja ljekovito djeluju najprije na zdravlje probavnog, a zatim i kardiovaskularnog sustava. Zanimljiv je podatak da kruške sadrže više pektina od jabuka. Dijetalna vlakna u sinergističkom djelovanju s mineralom bakrom potiču djelovanje debelog crijeva te na taj način sprječavaju konstipaciju, time štite zdravlje debelog crijeva i reduciraju rizik od pojave raka. Studija objavljena u International Journal of Cancer (2008) pokazala je da se konzumiranjem voća bogatog vlaknima može reducirati rizik od pojave raka dojke za 34-50% kod žena u menopauzi. Druga vrlo važna prednost dijetalnih vlakana je i sposobnost reguliranja razine kolesterola u krvi, što je osobito važno za sprječavanje oboljenja kardiovaskularnog sustava.

Kruška (Pyrus)

Kruška (Pyrus)

        Sadržaj antioksidanata u kruškama pomaže u zaštiti od štetnog djelovanja slobodnih radikala, čime se na primjer jača imunološki sustav. U današnje doba kada vladaju alergije dobro je znati da su kruške hipoalergena hrana, stručnjaci osobito preporučuju da se prilikom uvođenja voća u prehranu male djece najprije daju kruške. Iako smo često spominjali pozitivno djelovanje voća na zdravlje vida, nije loše ponoviti. Podaci objavljeni u Archives of Ophthalmology pokazuju da najmanje tri obroka voća dnevno za 36% snižavaju rizik od pojave makularne degeneracije koja se javlja starenjem. Ljekovito svojstvo se pripisuje antioksidantima, vitaminima A, C i E. Kruške su pokazale i učinkovito djelovanje kod snižavanja tlaka zbog ljekovitog djelovanja antioksidansa glutationa koji smanjuje i rizik od pojave moždanog udara. Sok od kruške je odličan izvor energije zahvaljujući prirodnom voćnom šećeru fruktozi i levulozi, pa je prikladan i za dijabetičare. Zahvaljujući svom osvježavajućem djelovanju, sok od kruške može olakšati groznicu. Osim toga kruške sadrže i neke sastojke koji ublažavaju razna upalna stanja. Neki izvori navode da kruške sadrže mineral bor koji ima sposobnost da zadrži kalcij te na taj način smanjuje rizik od pojave osteoporoze.

Kruška (Pyrus)

Mango (Mangifera indica)

Mango (Mangifera indica)

        Mango je tropsko stablo iz porodice Anacardiaceae, roda Mangifera. Izvorno je iz Indije i uzgaja se u mnogim tropskim i suptropskim krajevima u kojima je veoma rasprostranjen. Uzgaja se za prehranu, za proizvodnju soka, koristi se kao začin te za pripravljanje mirisa i boja. Mango sadrži vitamine B i C i dosta željeza. Postoji oko 500 podvrsta manga, a boja mu varira preko crvene do žute i narančaste. Mango se smatra najstarijim voćem, u Indiji se uzgaja preko 5000 godina. Smatra se da je Buda sjedio upravo ispod drveta manga kad je doživio prosvjetljenje, pa se mango i danas koristi u mnogim obredima u Indiji. Plod manga je kruškolikog oblika iako ga na Tajlandu nazivaju "tropska breskva". Plodovi mogu biti teški do 2 kg, stablo može rađati plodove i do 100 godina, a neka stabla su doživjela čak 300 godina. Drvo naraste 35-40 m u visinu, a listovi su dugi 15-35 cm.

        Kada je počeo da se gaji plod manga je bio veličine šljive i ne baš prijatnog ukusa. Danas plodovi manga mogu biti teški i više od dva kilograma, a drvo može da rađa plodove i do 100 godina. Plod je kruškolikog oblika, iako ga Tajlanđani zovu tropska breskva. Sadrži vitamine B i C i dosta željeza. Postoji oko 500 sorti manga, a boja mu varira od zelene preko crvene do žute i narandžaste. Ukus mu je mješavina ukusa ananasa i kajsije. Može dugo da ostane i van frižidera, u posudi na stolu. Tajlanđani ga jedu kao dodatak ribljem umaku, ili začinjen palminim šećerom. Uobičajeno je da se služi isječeno na kriške.Takođe mango može pomoci kod problematične kože i kose, kao i kod tretmana akni. S obzirom da je dobar izvor beta karotena i vitamina A i C, pored prethodno navedenog pomaže i kod očuvanja vida.

Mango (Mangifera indica)

        Obilje antioksidansa iz svježeg manga djeluje povoljno u prehrani ljudi s problemima krvožilnog sustava. Zbog prisustva vlakana, koristan je i kod ljudi s usporenom probavom. Također, istraživanje znanstvenika s Instituta za agronomiju u Teksasu pokazalo je da mango može spriječiti ili zaustaviti rast nekih stanica raka.Jedna šalica narezanog mango sadrži 25 posto potrebnih dnevnih vrijednosti vitamina za dobar vid. Redovita konzumacija manga sprječava noćno sljepilo, refrakcijske greške i suhoću očiju. Mango sadrži probavne enzime koji pomažu razbiti proteine i pomažu u probavi. Također se bore protiv kiselosti i loše probave zbog enzima koji se nalaze u plodu koji smiruju želudac. Zbog velike količine vlakana u mangu, to može spriječiti začepljenje.

Mango (Mangifera indica)

         Mango može biti koristan za ljude koji se žele udebljati. Naime, 100 grama manga sadrži oko 75 kalorija. Također, sirovi mango sadrži škrob koji se pretvara u šećer. Tako zreli mango kada se konzumira s mlijekom (bogat proteinima) može biti vrlo koristan kod debljanja. Mango je učinkovit u olakšavanja začepljenih pora na koži. To znači da će ljudi koji pate od akni, koje su uzrokovane začepljenim porama, imati koristi od manga. Samo uklonite pulpe manga i primjenite na koži oko 10 minuta prije pranja. To će učiniti kožu mekom i sjajnom.

Mango (Mangifera indica)

         Mango je nadaleko poznat kao "kralj voća", a to nije bez razloga. Bogat je aminokiselinama, vitaminima C i E, flavonoidima, beta karotenom, niacinom, kalcijem, željezom, magnezijem i kalijem. Fenoli u mangu, kao što su kvercetin, izokvercitrin, astragalin, fisetin, galna kiselina i
enzimi, imaju antikancerogena svojstva. Mango je također mnogo prehrambenih vlakana poznatih kao pektini. Znanstvenici su identificirali snažnu veza između konzumacije puno vlakana i manjeg rizika od karcinoma probavnog trakta. Šalica narezanog manga (oko 165 grama) sadrži 76 posto potrebne dnevne vrijednosti vitamina C, moćnog antioksidansa koji štiti stanice od slobodnih radikala te smanjuje rizik od raka.

Mango (Mangifera indica)

        Zreli plod manga je sladak i ima specifičan okus. Tekstura ploda razlikuje se u ovisnosti o kojoj se podvrsti maga radi pa tako meso nekih plodova nalikuje na vrlo zrele šljive dok druge vrste imaju čvršće meso, poput onoga koji nalazimo kod avokada. Zahvaljujući visokom udjelu vode, mango je iznimno sočna vrsta voća što ga čini pravim osvježenjem u tople ljetne dane. Tako se u Indiji priprema chutney od još nezrelog manga s dodatkom ljute čili papričice i limete što sve zajedno čini vlo aromatičan spoj. U nekim krajevima mango se jede posoljen, a oni koji su naročiti ljubitelji začinjenog dodaju mu čak i čili.U drugim krajevima svijeta mango se pak koristi za dobivanje soka, te za pripremanje sladoleda, shakeova, voćnih pita i voćnih salata. Komadi manga mogu se propasirati i koristiti kao svjež i zdrav preljev za sladoled ili druge hladne ljetne poslastice

Mango (Mangifera indica)

Avokado (lat. Persea americana ili Persea gratissima)

Avokado (lat. Persea americana ili Persea gratissima)

        Avokado (lat. Persea americana ili Persea gratissima) je tropsko voće koje raste u Srednjoj Americi i Meksiku. Naziv avokado potječe od astečke riječi ahuacatl, a kolokvijalni naziv za avokado je "aligatorska kruška", što upućuje na oblik i grubu površinu kore. Postoji više od 80 podvrsta avokada, koje se svrstavaju u tri kategorije (meksičku, gvatemalsku i zapadnoindijsku). Avokado potječe iz prašuma Srednje i Južne Amerike, gdje se počeo uzgajati 8000 g. pr. Kr. Prema legendama Maya avokado je davao čarobne moći njihovim princezama. U 16. st. španjolski osvajači su prenijeli avokado u Europu. Od sredine 17. st. avokado se preko Jamajke širi u Aziju. Početkom 20. st. avokado se rasprostranjuje u SAD-u, Meksiku, Dominikanskoj Republici, Brazilu i Kolumbiji.

        Avokado cvijeta u velikim cvjetovima koji sadrže 100-300 manjih. Do oprašivanja dolazi u samo 0.1 % slučajeva. Glavni uzrok toga leži u činjenici što je tijekom prvog dana cvjetanja sazreo samo tučak i što su prašnici još nerazvijeni. Cvijet se kasnije na jedan dan zatvara. Kad se cvijet ponovno otvori, prašnici su već zreli, ali je tučak uvenuo. Osim toga se cvjetovi sa zrelim prašnicima u odnosu na cvjetove sa zrelim tučcima otvaraju u različito doba dana. Plodovi su okrugli, zelene boje i teški do 2 kg. Kora je hrapava.

Avokado (lat. Persea americana ili Persea gratissima)

        Energetska vrijednost 100 g svježeg avokada iznosi 160 kcal / 669 kJ. Od toga sadrži 2% proteina, 14,6% masti i 8,5% ugljikohidrata, od kojih 6,7 g dijetalnih vlakana i 0,6 g šećera. Od minerala, izvrstan je izvor bakra (0,2 mg, što čini 22% RDA), dobar izvor kalcija (12 mg, što čini 12% RDA) i magnezija (30 mg što čini 10% RDA), a sadrži vrlo malo natrija (7 mg). Od vitamina, dobar je izvor vitamina C (10 mg, što čini 16% RDA), a od vitamina B kompleksa izvrstan je izvor pantotenske kiseline (1,4 mg, što čini 28% RDA), dobar je izvor riboflavina (0,1 mg, što čini 10% RDA), niacina (1,74 mg, što čini 11% RDA) i vitamina E (2 mg što čini 14% RDA).

Avokado (lat. Persea americana ili Persea gratissima)

         Avokado ima brojna ljekovita svojstva. Zanimljivo je da njegov plod raste 9 mjeseci kao i dijete u stomaku a veoma je koristan za maternicu. Štiti od raka dojke i prostate, te je bogat izvor vitamina E. Vrlo vrijedan proizvod koji se dobiva iz avokada je ulje koje je dobro za njegu kože. Također, mnogi kuhari ga koriste umjesto maslinova ulja u pripremi jela. Plod avokada se dosta koristi u meksičkoj kuhinji. Europski mornari su avokado koristili kao maslac. Za zdravlje kardiovaskularnog sustava važno je istaknuti kvalitetan sastav masnih kiselina, među kojima se ističe mononezasićena oleinska kiselina koja pomaže u snižavanju kolesterola i sprječava njegovo štetno djelovanje. Zatim prirodno sadrži sterole, a najviše beta-sitosterol koji je strukturom sličan kolesterolu, i kada se konzumira s hranom koja sadrži kolesterol, inhibira njegovu apsorpciju te tako sprječava njegovo štetno djelovanje. Avokado je bogat i kalijem, koji pomaže u regulaciji krvnoga tlaka. Na temelju brojnih znanstvenih dokaza agencija FDA iz SAD-a potvrdila je sljedeće: "Prehrana koja je dobar izvor kalija s niskim udjelom natrija pomaže u reduciranju rizika od visokog tlaka i srčanog udara."

Avokado (lat. Persea americana ili Persea gratissima)

        Avokado sadrži sastojke koji štite od raka dojke i prostate zahvaljujući velikom udjelu karotenoida luteina i vitamina E. Avokado će salate ili umake kao što je salsa obogatiti kremastim okusom i teksturom te ujedno znatno povećati sposobnost tijela da apsorbira karotenoide iz povrća (zbog sadržaja masti u avokadu, a karotenoidi se otapaju u mastima). Osim što štiti organizam od raka prostate i bolesti očiju kao što su katarakt i makularna degeneracija, lutein zbog svojih antioksidativnih svojstava štiti oči od štetnog djelovanja slobodnih radikala i filtrira štetne UV-zrake.

       Avokado (lat. Persea americana ili Persea gratissima)

Hurma / Datula (lat. - Phoenix dactylifera)

“Ukućani neće osjetiti glad dok god se kod njih nalaze hurme.” (Muslim)

Hurma / Datula (lat. - Phoenix dactylifera)

          Hurma (lat. - Phoenix dactylifera) je plod palme Phoenix dactylifera, koja pripada porodici Arecaceae. Uzgaja se isključivo zbog svojih jestivih plodova. Pošto ima dugu historiju kultivacije, njeno porijeklo je nepoznato. Vjerovatno potiče iz oaza sjeverne Afrike, a moguće i jugozapadne Azije. To je drvo srednje visine, visoko 15-25 m. Iz jednog sistema podzemnih korijenja, često niče nekoliko stabala. Grane su igličaste, duge 3-5 m, sa oko 150 listova na svakog. Listovi su dugi 30 cm, široki 2 cm. Promjer  krošnje iznosi od 6-10 m.

          Hurme su jedna od najhranljivijih vrsta voća i ponekad ih zovu “hljeb pustinje”, jer više od dvije trećine hurmine tezine čini prirodni šećer. U drevnim civilizacijama koje su postojale prije više od 5000 godina hurme su bile jako cijenjene, stari Egipćani su ih smatrali simbolom plodnosti, dok su ih Grci i Rimljani koristili za ukrašavanje svojih proslava. Danas je uzgoj hurmi veoma rasprostranjen na Arabijskom poluostrvu, u Iranu, Egiptu, Iraku, Španiji, Italiji i SAD-u. Postoji više od 600 vrsta hurmi.Plodovi datule se jedu svježi ili suhi, a mogu biti i punjeni s orasima, lješnjacima, marcipanom ili suhim narandžama. Od nje se prave razna slatka jela: kompoti, đemovi, sirupi, med (zvani dibs), sirće i vino.

Hurma / Datula (lat. - Phoenix dactylifera)

Hurma / Datula (lat. - Phoenix dactylifera)

          Udio masnih kiselina je mali, dok sjemenka sadrži oko 50 odsto oleinske kiseline. Od minerala, datule sadrže najviše kalijuma, dok su kalcijum, kobalt, bakar, željezo, magnezijum, mangan, fosfor, natrijum i cink prisutni u manjim količinama. Zanimljivo je da datule sadrže i fluor, koji je bitan za zaštitu zuba od karijesa, te selen, važan za imuni sistem. Datule za razliku od ostalih vrsta voća sadrže čak 23 amino kiseline. Vitamini su prisutni u malim količinama (C, B1, B2, niacin i A), dok je sadržaj prehrambenih vlakana relativno visok i zavisi od zrelosti biljke. S obzirom na njihovu veliku medicinsku i hranljivu vrijednost, smatra se da su datule najbolja hrana budućnosti. Koriste se kao hrana i za pravljenje osvježavajućih napitaka, sirupa, alkoholnih pića i kao surogat kafe. Idealne su u ishrani onih koji se bave intelektualnim radom. Mogu se kombinovati i sa muslijem.

         Savremena medicina je nedavno ustanovila da hurme sadrže veliki broj važnih prehrambenih sastojaka koje jačaju imunitet i tijelu daju energiju. Hurme također sadrže veliku koncentraciju šećera, minerala i vitamina koji su lahki za probavu, te pospješuju tjelesnu energiju, toplotu i pokretljivost. Savremena medicina je ustvrdila da hurme predstavljaju glavnu ishranu iz koje čovjek crpi sve neophodne hranljive elemente potrebne za život.

Hurma / Datula (lat. - Phoenix dactylifera)

         Hurme se mogu koristiti za liječenje crijevnih smetnji, pospješuju crijevne funkcije i pomažu razvoj korisnih bakterija u crijevima. Hurme su veoma korisne i u liječenju tvrde stolice jer materije koje se nalaze u hurmama stimulišu lijena crijeva. Trebalo bi ih preko noći pokiseliti u vodu i ujutro ih izvaditi nakon što se od njih napravio fini sirup, kako bi imale laksativno djejstvo. Sirup od hurmi se može koristiit za liječenje slabog srca. Može se koristiti i za liječenje seksualne slabosti. Kad se pomiješaju s medom i mlijekom od hurmi se napravi tonik koji je koristi za liječenje seksualnih smetnji kod oba spola i taj sirup jača tijelo i povećava nivo energije. Sirup je od koristi i starijim osobama. Poboljšava izdržljivost i čisti tijelo od otrova koji se u ćelijama nakupljaju s vremenom. Hurme su dobre za liječenje jetre i čišćenje od otrovnih tvari; prekidanje posta hurmama je jedan od najboljih prirodnih lijekova za održavanje zdravlja i čišćenje jetre od štetnih tvari. I uzimanje soka od hurmi pomaže u liječenju grlobolje, različitih vrsta groznice i prehlade.

Hurma / Datula (lat. - Phoenix dactylifera)

Dunja (lat. - Cydonia oblonga)

Dunja (lat. - Cydonia oblonga)

           Dunja je jedina vrsta iz roda Cydonia koja pripada subporodici Maloideae iz porodice Rosaceae. Svoje latinsko ime je dobila po starom grčkom gradu Kydonia, danas grad Chania na ostrvu Kreti. Dunja je svoj put širenja po svijetu započela iz Bagdada, koji je postao prijestolnica Arapskog carstva koje je bilo na razmeđi istoka i zapada, kao točka ulaska i razmjene dobara, kultura i začina. Jedno od stabala koje je prosvjetiteljski franački vladar Karlo Veliki 812 naredio posaditi u kraljevskom vrtu bilo je i dunja.

          Dunja je drvo visoko od 4-8 metara koje raste u Aziji i Evropi. Cvjeta kratko u maju i junu, a cvjetovi su joj ružičasti. Voli toplije krajeve i često se sadila u pored vinograda. Da bi pravilno cvjetala, potrebno je da temperatura bude ispod 7oC. Plod dunje oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute do crvene boje, te pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Ugodnog je mirisa, a sirovo meso je tvrdo i trpko-kiselog okusa.

Dunja (lat. - Cydonia oblonga)

          Dunja koju mi poznajemo razlikuje se od dunje iz zapadne Azije i tropskih područja, gdje je mekša i sočnija. U područjima hladnije klime ovo voće je privlačnog oblika, bogate žute boje kad je zrelo, i ima jak, pomalo težak miris. Sjemenke sadrže dosta sluzi, otrovnog cijanid-glikozida i masnih ulja. Sam plod sadrži mnogo vitamina C, kalijuma, natrijuma, cinka, željeza, bakra, mangana i fluora, tanina, organskih kiselina, veoma mnogo pektina i sluzi. Sirova, ova ''zlatna jabuka'' u 100 grama ima 57 kcal / 238 kJ, od čega 0,40% proteina, 0,1% masti, 15,3% ugljikohidrata. Bogata je dijetalnim vlaknima i bakrom, i sadrži puno taninskih tvari. Dobar je izvor vitamina C (15 mg, što je 18,8% preporučenog dnevnog unosa). Sjemenke sadrže 15% ulja i proteina, uz mali udio amigdalina. Glavni sastojak sjemenke je sluz, koje ima 10% u omotaču, dok pulpa dunje sadrži 3-3,5% jabučne kiseline. Sadrži i beta karoten u količini od 33 μg. Zbog prisutnog pektina, od ovog voća pripremaju se ukusne marmelade i želei.

Dunja (lat. - Cydonia oblonga)

Dunja (lat. - Cydonia oblonga)

         Dunja kuhanjem odnosno termičkom obradom prelazi u marmelade, džemove, služi kao prilog pečenju, samostalan lagani desert, čak se može napraviti i 'sir od dunja', inače rijetka i cijenjena
povijesna slastica, osobito na Mediteranu i diljem Bliskog Istoka. Džem od dunja istinski je mirisno osvježenje, recimo, uz doručak za namaz na integralni kruh. Poput jabuke i guave kada se skuha, ali bogatija na sadržaju, dunja predaje svoj prirodni pektin, dajući potrebnu masu za želiranje. Zapravo je po sastavu idealna voćka za pekmez i marmeladu. Pa ipak, koliko god česta bila u smočnicama naših predaka, danas je praktički nemoguće komercijalni proizvod na polici naših trgovina koji u nazivu ima – marmelada-džem-slatko od dunja.

          Za lijek se upotrebljavaju plodovi, listovi i sjeme dunje. Sluz dunjina sjemena (Mucilago Cydoniae) priprema se stavljanjem sjemena u vodu, a primjenjuje se za liječenje rana nastalih kod dugotrajnog ležanja bolesnika, opeklina i kao sredstvo kojim se natope oblozi kod upaljenih očiju i otvorene, raspucane kože. Zahvaljujući sluzi i pektinu, dunja je veoma dobra kod liječenja upale ždrijela i sluznice te krajnika i zračnih putova. Sluz se također koristi u kozmetičkoj industriji, u losionima i kremama za kožu. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja, koja također ublažava jake proljeve. Vunasta pokožica plodova se oguli i pri upotrebi osuši. Plodovi obilno sadrže sluzne tvari: pektin, ulja, amigdalin, fosfornu kiselinu i vitamin C, a plod dunje izvrsno je i sredstvo u liječenju anemije. Sok od dunje, ukuhan s jednakim dijelom šećera, dobro je sredstvo protiv prsnih bolesti i bolesti grla. Budući da dunja steže, preporuča se sirup od ovog voća za liječenje rana, a pomaže i kod dijareje. Dunje uglavnom nisu dostupne u prodavnicama. Nalazimo ih u baštama ili voćnjacima.

Dunja (lat. - Cydonia oblonga)