Marihuana (lat. Cannabis sativa, Cannabis indica, Cannabis ruderalis) II

Cannabis sativa

         Postoje , ustvari, samo dvije strane u porodici marihuane o kojima mi ovde govorimo. Indica i Sativa. Sative su otprilike suprotnost od Indice. One su visoke , tanke billjke , sa dosta užim listovima i svijetlijom nijansom zelene boje. Rastu veoma brzo i mogu dosegnuti visinu od 6metara u sezoni. Porijeklom su iz Kolumbije, Meksika, Tajlanda i Južnoistočne Azije.

         Od trenutka kada započne vrijeme cvijetanja treba im otprilike od 10 do 16 sedmica da sazriju. Ukusi variraju od zemljanog do slatkog i voćnog. Efekti Sative su cerebralni, podižu raspoloženje i energične su. Indica ima više THC-a od CBD-a. (CBD- Cannabidoiol, THC-Cannabinoid)

          Indica je porijeklom iz zemalja u kojim se proizvodi Hašiš, kao što su Afganistan ,Maroko, Tibet. One su male niske i guste biljke, sa širokim listovima i tamnijom nijansom zelene boje. Od trenutka kada započne vrijeme cvijetanja treba mi otprilike od 6 do 8 sedmica da sazriju. Vrhovi su gusti i debeli, sa ukusima i aromama od skankaste pa do voćne i slatkaste. Efekat od Indice je većinom više tjelesni i opuštajući. Indica ima više CBD-a nego THC-a što uzrokuje teži efekat , takozvani "stoned", koji je opuštajući i pomaže kod više medicinskih problema.

Cannabis indica

      
         Kombinacija različitih Indica, Sativa ili kombinacija njih međusobno stvara hibride. Rezultirajući hibrid će rasti, sazrijeti i imati efekat u ovisnosti od kombinacije i procenata koje su sadržavale Indica/Sativa koje su ukrštene.

         Cannabis ruderalis je vrsta koja porijeklo vuče iz Rusije, Poljske i ostalih istočno-europskih i srednje-azijskih zemalja sa hladnijom klimom. Još uvek postoje neslaganja oko toga da li je Ruderalis uopće odvojena vrsta.

 Cannabis ruderalis

         Cannabis je klasificiran u tri vrste na osnovu razvitka i oblika mahuna sjemenke i na osnovu perioda rasta i cvjetanja. Ruderalis raste u hladnim predjelima, sazrijeva brzo a ima pokazatelja da mogu biti neovisne od fotoperioda (odnos trajanja dana i noći). Neke osobine Ruderalisa su velike sjemenke, niska korovasta biljka visine od 120-180 cm, a nivo THC-a je niži nego kod Sativa i Indica. Nastavak slijedi uskoro...

Marihuana (lat. Cannabis sativa, Cannabis indica, Cannabis ruderalis)

Vrijeme za Kanabis

        I napokon dolazimo do jedne magične biljke, veoma popularne i čudne, a sigurno i jedne od najznačajnijih biljaka u ljudskoj historiji. To je Kanabis, kod nas većinom poznat po popularnijem nazivu Marihuana ( Kanabis je naziv i vrsta biljke , a Marihuana je naziv za osušene vrhove biljke ), poznata još pod nazivima kao što su konoplja, trava, gandža i mnogi drugi. S obzirom na tematiku i složenost biljke tema će se nastaviti u narednih nekoliko postova. Prvo ćemo se pozabaviti ukratko samom marihuanom i njenom historijom, zatim obraditi tri vrste Kanabisa (lat. Cannabis sativa, Cannabis indica, Cannabis ruderalis) kako bi se smanjile zabune šta je šta i nakon toga se pozabaviti kontroverzama vezanim za ovo biljku.

Marihuana

       Marihuana, Konoplja, Kanabis ili već nazovite je kako hoćete je biljka poznata čovjeku od davnina, prvenstveno korištena u izradi užadi, otkud i naziv Konoplja. Porijeklom je s azijskog kontinenta, prvenstveno Centralne i Južno-istočne Azije, a najprije je korištena u prehrani ljudi i životinja. Konoplja pripada među najstarije kulturne biljke. Dokazi o inhalaciji dima kanabisa su pronađeni još u 3 milenijumu prije nove ere, pronađene su zagorjele sjemenke kanabisa na ritualnom zagrobnom mjestu u Rumuniji. U 2003. godini je pronađena kožna torba napunjena ostacima lišća kanabisa i sjemenki pokraj 2500-2800 godina stare mumije šamana na sjevero-istoku Xinjiang provincije u Kini. Također je poznato da su marihuanu koristili drevni hindusi  Indije i Nepala prije hiljadu godina. Marihuana je bila poznata i drevnim Asircima, kod kojih se koristila u religioznim ceremonijama, a nazivala se qunubu (što znači 'način kako napraviti dim'), što je i vjerovatno porijeklo modernog naziva kanabis.

Marihuana, Kanabis

          Uzgajanjem, proširena je u gotovo sve zemlje globusa, pa se može smatrati pravom kozmopolitskom biljkom. Može uspijevati u najrazličitijim klimatskim i ekološkim uvjetima. Raste kao korov i kao uzgajana biljka. Veoma zanimljiva činjenica je Kanabis ili marihuana je ustvari dvodomna biljka (što znači da postoji muška i ženska biljka) i kada izraste do kraja, ima veoma intenzivan miris. Ženske su biljke veće i nose brojne cvjetove, dok su muške manje i tvore cvatove u obliku metlice. Plodovi biljke su sitni, jednosjemeni oraščići tj. sjemenke.

        Konoplja se većinom koristila za izradu užadi i tekstila. Danas je poznata primjena konoplje u izradi preko 20 000 industrijskih proizvoda. Od konoplje se može dobivati papir, ulje, boje, ljepilo,...pa sve do biorazgradive plastike i betona. Konoplja je pogodna u ljudskoj ishrani. Sjeme konoplje sadrži velike količine proteina, antioksidanata i savršen omjer esencijalnih ulja omega 3 i omega 6, željeza i cinka; a ne sadrži psihoaktivni THC. Ali ovim detaljima ćemo se pozabaviti u idućim postovima. Nastavak slijedi...

Cimet (Cinnamomum verum, Cinnamomum)

Cimet (Cinnamomum verum)

        Cimet je jedan od najstarijih začina poznatih čovjeku, spominje se već 2800 godina prije Krista u Bibliji i u rukopisima na sanskrtu, a prva zabilješka o cimetu dolazi iz stare Kine. Slatkasta mirodija finog mirisa dobiva se iz malog zimzelenog drveta nalik lovoru. Sam začin je njegova kora, oguljena s tankih grančica. Vanjska kora se oguli i baca, a unutrašnja se uvije u štapiće promjera oko 2,5 cm. Na tržište dolazi i mljeveni cimet u obliku praha.Zbog svojih ljekovitih svojstava koristio se u mnogim medicinskim tradicijama svijeta, posebno u ayurvedi-tradicionalnoj indijskoj medicini.

        Cimet se spominje i u Starom zavjetu. Zabilješke o njemu postoje u egipatskim, grčkim i rimskim rukopisima. Moderna znanstvena istraživanja potvrđuju da cimet ima pozitivan učinak kod mnogih bolesti. Ovaj začin može pomoći kod gastritisa, dijabetesa, povišenog kolesterola, gljivičnih i bakterijskih infekcija i mnogih drugih bolesti.

        U drevnom Egiptu koristio se kao lijek, aroma u pićima i za balzamiranje, a bio je skuplji od zlata. U srednjem vijeku je uz đumbir bio osnovni sastojak u kulinarstvu. Potrebe su bile tolike da su pokrenule i brojna istraživačka putovanja. Danas je najveći izvoznik cejlonskog cimeta Meksiko, gdje se koristi u napicima kao što je kava, topla čokolada ili čaj.
   

Cimet (Cinnamomum verum/ Cinnamonum)

        Cimet je začin koji se dobiva od cimetovca, malog grmolikog drva iz porodice lovora. Kora i lišće su aromatični, a cvjetovi imaju neugodan miris. Mlade se grane režu i guli im se kora, a unutarnja kora se suši i oblikuje u štapiće crvenkasto-smeđe boje. Najmanji štapići umeću se u veće, a zatim se jednoliko režu. Danas se njegov grm uzgaja u gotovo svim tropskim regijama u svijetu. Ipak, treba napomenuti da nije svaki cimet ljekovit i tu međutim odmah u početku nailazimo na problem sa cimetom, dvije vrste Cejlonski i Kineski.Vanjska kora drveta nema ljekovita svojstva, već samo unutarnji, ružičasto-smeđi dio. U narodnoj kineskoj medicini cimet ima reputaciju kao lijek za prehladu i gripu zbog učinkovitog djelovanja hlapljivih komponenata i toplinskog učinka na organizam, osobito uz čaj i svježi đumbir. Pomaže kod probavnih smetnji (zbog sadržaja tiamina), slabe probave, revitalizira živce i krv.

Cimet (Cinnamomum verum/ Cinnamonum)

        Između 50 i 250 vrsta cimeta dvije su glavne vrste: cejlonski cimet (Cinnamomum zeylanicum) i kasija (Cinnamomum cassia). Kasija je vrsta koja se najčešće nalazi u našim trgovinama, oštre je i peckave arome, snažnog mirisa i niže je cijene od cejlonskog cimeta. Za dobivanje kasije sijeku se cijele grane i mala stabla, što štapićima daje grublju i gušću teksturu. Međutim, smatra se da je pravi cimet cejlonski, koji je svjetlije boje, neobično sladak i nježne, tople i ugodne arome, izrazitog mirisa i finije usitnjen. Podrijetlom je sa Šri Lanke iako se danas uzgaja u većini toplih i vlažnih tropskih krajeva (Cejlon, Indonezija i Indija).

         Ljekoviti se cimet dobiva samo iz vrste Cinnamomum zeylanicum Nees, koja potječe sa Šri Lanke (cejlonski cimet) pa za Cejlonski cimet možemo reći da je onaj pravi ljekoviti cimet. Sličan sastav ima kasija (kineski cimet), koja se proizvodi od Cinnamomum cassia Blume, porijeklom iz Burme. On se najčešće prodaje u našim trgovinama, ali nije ljekovit kao cejlonski cimet.

         U prošlosti se cimet uvelike koristio kao prirodan lijek za mnoge tegobe, a i moderni znanstvenici dokazali su njegovo blagotvorno djelovanje. Potvrđeno je da cimet pomaže kod upala i infekcija, suzbija širenje leukemije i limfoma, ublažava probavne smetnje, regulira količinu šećera u krvi, pomaže u mršavljenju, ublažava reumatske bolove, poboljšava aktivnost mozga, smanjuje količinu lošeg kolesterola, uklanja gljivične infekcije i ublažava menstrualne tegobe. Cimet sadrži visoke razine antioksidansa i fenola, koji pomažu kod infekcija. Antioksidansi iz cimeta stabiliziraju razinu šećera u krvi i smanjuju žudnju za ugljikohidratima. Istraživanja su pokazala da uzimanjem samo pola žličice cimeta na dan možete smanjiti količinu lošeg kolesterola.Cimet možete koristiti u ublažavanju boli prouzrokovane artritisom.
   

Cimet sa čajem

         U istraživanju koje je provelo Sveučilište u Kopenhagenu, pacijenti koji su svako jutro prije doručka uzimali pola čajne žličice cimeta u kombinaciji sa žličicom meda već su nakon tjedan dana osjetili značajno smanjenje boli uzrokovane artritisom, a nakon mjesec dana mogli su hodati bez boli. Istraživanje koje su proveli znanstvenici u Američkom institutu za poljoprivredu dokazuje da cimet suzbija širenje leukemije i kancerogenih stanica limfoma. Cimet ima zadivljujući učinak na uporne gljivične infekcije, koje su često otporne na lijekove. Istraživači na Kanzaškom sveučilištu ustanovili su da je cimet djelotvoran protiv bakterije E. coli. Zbog njegovih baktericidnih svojstava možete ga koristiti i kao prirodni konzervans. Dodajte ga hrani, a on će svojim djelovanjem spriječiti njezino kvarenje i stvaranje bakterija. Cimet se često koristi u žvakaćim gumama, jer je dobar osvježivač i uklanja loš zadah, koji je također najčešće uzrokovan bakterijama. Istraživanje na Sveučilištu u SAD je pokazalo da miris cimeta stimulira aktivnost mozga. Dokazano je da cimet pomaže kod stresa i gubitka pamćenja. Mirisanjem cimeta možete poboljšati moždane funkcije i raspoloženje. U ove svrhe najbolje je koristiti eterično ulje cimeta.

        Ukoliko želite izgubiti suvišne kilograme, isprobajte kombinaciju meda i cimeta.Pomiješajte kašiku meda s pola kašike cimeta. Mješavinu prokuhajte u količini vode koja odgovara jednoj šoljici kahve. Napitak podijelite u dva dijela: prvi dio popijte ujutro , pola sata prije doručka, a drugi pola sata prije odlaska na spavanje. Rezultat ćete primijetiti već nakon dvije sedmice.

        Cimet na našem tržištu dostupan je u obliku praha ili štapića. Možete ga dodavati kolačima, voćnim salatama, umacima, napitcima i kompotima. Ovaj začin možete koristiti i kao dodatak prehrani, uzimajući kapsule s prahom cimeta. Posebna mješavina cimeta i meda koristi se kao lijek za srčane bolesti, artritis i prehladu. Više o tome pročitajte kasnije.

        Zbog visokog sadržaja eugenola i sapola, jakih eteričnih ulja palećeg mirisa i okusa, koristi se kao začin i aroma u brojnim namirnicama. Ulje cimetovca eterično je ulje oštrog palećeg mirisa i gorkog okusa, a dobiva se ekstrakcijom cimetove kore. Služi kao sirovina u izradi arome. Energetska vrijednost 100 g cimeta je velika i iznosi 261 kcal / 1091 kJ. Od toga sadrži 4% proteina, 3,2% masti i 80% ugljikohidrata. Izvrstan je izvor dijetetskih vlakana: 100 g cimeta sadrži ih 54 g. Od minerala izvrstan je izvor mangana (17 mg, što čini 800% RDA), željeza (38 mg, što čini 270% RDA), kalcija (1228 mg, što čini 120% RDA), bakra (0,2 mg, što čini 26% RDA), cinka (2 mg, što čini 20% RDA). Od vitamina izvrstan je izvor vitamina C (30 mg, što čini 50% RDA) i vitamina K (31 μg, što čini 30% RDA), a dobar je izvor piridoksina (B-6, 0,3 mg, što čini 18% RDA) i riboflavina (B-2, 0,2 mg, što čini 11% RDA).

Cimet (Mljeveni i Štapići)

        Ukoliko ste u dilemi koji oblik cimeta bi trebali imati u svojoj kolekciji začina, odgovor je – oba, i mljeveni i u obliku štapića.U cimetu ima salicilata koji snižavaju temperaturu i imaju analgetsko i protuupalno djelovanje. Istraživanja provedena o utjecajima na krvne pločice (koje uzrokuju grušanje krvi i sprječavaju krvarenje kod fizičkih ozljeda) pokazala su da sastojak cimeta sprječava preveliko grušanje krvi, koje može imati štetno djelovanje.

       Cimet se čuva u čvrsto zatvorenim staklenkama na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Mljeveni cimet upotrijebite unutar šest mjeseci, dok cimet u štapićima može zadržati svježinu i do godinu dana. Vijek trajanja možete produljiti ukoliko staklenku s cimetom stavite u hladnjak.

       Cimet se vrlo često koristi u slasticama s voćem i orašastim plodovima, poput savijača od jabuka i šljiva, baklava, krustada, kompota i džemova. Egzotično voće (ananas, mango, papaja) popečeno na maslacu s dodatkom meda, ruma i cimeta sa sladoledom od jogurta ili samo jogurtom može biti izvrstan završetak svečanog obroka. Umaci od voća uvijek idu s cimetom, a poslužuju se uz kolače i sladolede. Izuzetak je kiselkasto voće, npr. borovnice i višnje, čiji umaci idu izvrsno i uz meso, poput svinjetine. Umak od cimeta na bazi mlijeka, jaja i vrhnja poslužuje se uz pudinge, torte, sladolede i savijače.

        Cimet može pomoći dijabetičarima jer pojačava osjetljivost na inzulin i tako uravnotežuje razinu šećera u krvi. Stimulira receptore inzulina, istovremeno inhibirajući enzime koji ga inaktiviraju. Ovo dvostruko djelovanje pospješuje stanično korištenje glukoze.

Cimet (Cinnamomum verum/ Cinnamonum)

Cimet (Cinnamomum verum/ Cinnamonum)

        Za pozitivno djelovanje cimeta na organizam dovoljno je konzumirati pola čajne žličice ovog začina na dan. Posipajte ga po voću, no ako vam je to preuobičajeni recept, probajte ga s kuhanim krumpirom ili pečenom piletinom. Osim u čaj, možete ga dodati u juhu ili varivo. Razlika između cejlonskog i kineskog cimeta je u sadržaju kumarina, oksidiranog heterocikličkog spoja, koji može oštetiti jetru i bubrege, a u dućanima se zbog niže cijene češće nudi kineski cimet. Znanstvena istraživanja su pokazala da već vrlo male doze kumarina mogu značajno oštetiti jetra i bubrege, posebno kod osjetljivih ljudi. Dokazano je njegovo hepatotoksično i hemoragijsko djelovanje.

        Kumarin se nekada dodavao raznim proizvodima kao čista tvar zbog slatko-svježeg mirisa koji podsjeća na sijeno i vaniliju i palećeg okusa s gorkim podtonom. Međutim, zbog moguće opasnosti po zdravlje udio kumarina u hrani i zakonski je ograničen. Njegova koncentracija u prehrambenim proizvodima, u koje može dospjeti kao prirodna sastavnica nekih prirodnih aroma i biljnih ekstrakata, ograničena je na maksimalnih 2 mg/kg. Stoga budite oprezni s konzumacijom većih količina cimeta jer eterično ulje kineskog cimeta sadrži čak 5% kumarina, a eterično ulje pravog cimeta samo 0.45%!

Gavez (Symphytum officinale L.)

Gavez (Symphytum officinale L.)

        Gavez, biljka koja raste ne vlažnim livadama, poljima i jarcima u blizini voda. Gavez ili Symphytum officinale L. , i mali ili žuti gavez Symphytum tuberosum L. su uobičajene trave vlažnih livada i nizina pa zato su veoma često u upotrebi u narodnoj medicini. Koristio se češće korijen nego nadzemni dio biljke, odnosno list, a u narodu je bila poznata kao travu za sve. Gavez ima korijen poput repe i velike, dlakave listove, a travari je koriste od davnina. Prijašnja istraživanja također su dokazala da gavez učinkovito uklanja i druge vrste bolova te se pokazao odličnim u obliku gavez gela ili gavez masti protiv bolova i za iščašenja zglobova te kod osteoartritisa koljena. Ne smije se uzimati u obliku kapsula i nadomjestaka jer može biti otrovan za jetru. Ova biljka u sebi sadrži hormon auksin koji brzo stvara novo tkivo, tako da pospješuje brzo zarastanje rana i alantoin kao glavni aktivni sastojak korijena, koji pospješuje granulaciju i regeneraciju tkiva.


        Gavez je vise nego odličan prirodni lijek protiv zapaljenja tetiva, artritisa (zapaljenja zglobova), oticanja zglobova, uganuća ili iščašenja zglobova, preloma kostiju, bolova u leđima, oštećenja pršljenova, osteoporoze. Osim toga protiv krvnih podliva, upale vena, proširenih i otvorenih vena, hemoroida , poremećaja cirkulacije i tome sličnih oboljenja. Oblozi od gaveza u obliku tinkture napravljene od korijena ove biljke pravi su mehlem za sve vrste kako spoljašnjih tako i unutrašnjih rana, zatim i kod drugih povreda tijela kao što su krvarenje, nagnječenja, modrice, posjekotine, frakture kostiju, zagnojenje kostiju i još mnogo toga.

Gavez (Symphytum officinale L.)

        Upravo zbog toga kada se kaže da je za sve pripazite se. Gavez je zaista izgledao svemoćan i za vanjsku i unutarnju primjenu, ali najviše ostaje da je prah suhog korijena gaveza nezamjenjiv za lomove, uganuća, nagnječenja i uboje, na koje se privija pomiješan s mekinjama i sastavljen s malo vode u pogaču. I dan danas je nezamjenjiv kod loma rebara na koja se ne može staviti langeta ili gips. A nakon skidanja gipsa učvršćavanje kostiju na mjestu loma može se najbolje obaviti pogačom gaveza. Pri tom veoma treba voditi računa da se s gavezom ne pretjera. Zato se gavez stavlja samo na ograničeno područje loma. S gavezom se liječe i gljivična oboljenja noktiju. Sa unutarnjom upotrebom korijena treba biti vrlo oprezan jer je korijen gaveza kancerogen. Veoma je koristan za uništavanje bakterija, virusa i ameba veoma otpornih na farmaceutske lijekove, ali se koristi u veoma malim količinama, a nipošto se ne daje djeci.

Gavez (Symphytum officinale L.)

         Nadzemni dio biljke nije kancerogen, ali nije ni toliko moćan pa ako ste isprobali farmaciju i nije vam djelovala, počnite s listom gaveza, a ako ne djeluje list ona dozvolite sebi malu dozu korijena. Gavez je, doduše, mnogo manje kancerogen od niza materijala koji koristimo, jedemo i udišemo, a manje je poguban nego neka bakterija koje se ne možemo riješiti i koja nas sustavno uništava. U slučaju raka sigurno nije biljka koju treba prvu upotrijebiti kod liječenja. Bolje pokušati s nečim drugim, a gavez ostaviti za rezervnu varijantu .

         Nauka na to još nema odgovor iako jedna od teorija liječenja govori kako se „isto s istim liječi“. Kad se sve ovo zna odluku donosi ipak svako za sebe. Malo koja osoba oboljela od raka nije probala borbu protiv ove bolesti pomažući se travama i raznim oblicima alternativne medicine. Zvanična medicina zaista ima sve bolje i bolje rezultate u liječenju ove bolesti, ali tamo gdje postane svjesna da je iscrpila sve mogućnosti a stvari nisu krenule ka ozdravljenju sliježe ramenima i sama preporučuje alternativni način liječenja

Gavez (Symphytum officinale L.)

        Gavez možda može olakšati život milijunima ljudi koji muku muče s bolovima u leđima, bar tako tvrde naučnici. Mast koja sadrži ekstrakt ove biljke uspjela je tijekom testiranja za pet dana u potpunosti izliječiti bol u leđima. Znanstvenici su ispitivali 120 osoba s bolovima u donjem i gornjem dijelu leđa. Polovici ispitanika dali su gavez mast, koju su u periodu od pet dana trebali mazati tri puta dnevno na leđa, dok su ostali dobili lažnu mast. Nijednoj grupi nije rečeno što koriste. Nakon pet dana jakost boli kod osoba koje su mazale lažnu mast smanjila se za 39 posto, što znanstvenici objašnjavaju željom da se osjećaju bolje. Osobe koje su na bolna mjesta stavljale gavez mast priznale su da je bol manja za čak 95 posto. Gavez također djeluje jako brzo, već nakon sat vremena od nanošenja. Istraživanje su proveli znanstvenici s Njemačkog sportskog sveučilišta u Bonnu, a rezultati su objavljeni u British Journal of Sports Medine. ’Ekstrakt korijena gaveza je nevjerojatno moćan i klinički dokazano učinkovito smanjuje akutnu bol’, stoji u objašnjenju rezultata istraživanja.

Rooibos - Crveni čaj (Aspalathus linearis)

       

Rooibos - Crveni čaj (Aspalathus linearis)

       Rooibos je grm koji raste u Južnoj Africi i čiji se listići koriste za pravljenje čaja. Domovina Rooibos grma, jedinstvene biljke koja se najviše koristi za pripremu čajnog napitka, poznate još pod imenom Redbush, Rotbusch, "Crveni čaj" i "Crveni grm", je sušna visoravan Južnoafričke Republike, u pokrajini Cedarberg, oko 250 km udaljenoj od Cape Towna. Roobios ili crveni čaj je veoma popularan u Južnoj Africi a konzumira se i u mnogim drugim zemljama.  doslovno i znači "crveni grm", a raste samo u Južnoafričkoj republici. Listovi oksidiraju dok ne dobiju crvenkasto smeđu boju. Ono što Rooibos čini sjajnom alternativnom i zelenom i oolong i crnom čaju jest činjenica da rooibos čaj (kojeg se još naziva i "crveni čaj") nema kofeina a količina trjeslovina je zanemariva pa njegovo pijenje ni u većim količinama ne ometa apsorpciju željeza.

        S druge pak strane, rooibos je bogat flavonoidima, fenolima, polifenolnim kiselinama (aspalatin, katehin, luteolin, kvercetin, rutin itd.), a sadržava i polisaharide, oligosaharide i velik broj mineralnih tvari. To ga čini sjajnim antioksidantnom, što potvrđuju brojne znanstvene studije. Njegegovim redovitim pijenjem tako je moguće održati zdravlje i vitalnost, usporiti starenje i zaštititi se od brojnih bolesti.

        

Rooibos - Crveni čaj (Aspalathus linearis)

       Za razliku od čajeva sličnog djelovanja, kamilice, pelina ili stolisnika, Roobios je daleko boljeg okusa jer ne sadrži gorke tvari. Vrlo je ugodnoga okusa, koji izvrsno osvježava. Počeli su ga osobito cijeniti sportaši i rekreativci kao nisko energetski mineralni osvježavajući napitak. Roiboos čaj djeluje kao snažni antioksidanas i usporava proces starenja. Enzim koji je zaslužan za to zove se superoksid dismutaza, a oslobađa se na višim temperaturama, te veže na sebe slobodne radikale koji nastaju kao sporedni proizvod normalnih tjelesnih funkcija. Značajno je i što sadrži mnoge vrijedne minerale u obliku elektrolita koji osvježavaju organizam nakon većeg fizičkog napora. Topao ili hladan, sam ili u kombinaciji sa sokom od svježega voća, izvrsno gasi žeđ i opskrbljuje organizam neophodnim sastojcima.

        Idealan je napitak za dijabetičare jer ne sadrži štetnu oksalnu kiselinu, a ako šalicu čaja popijete prije spavanja osigurali ste si miran san i opuštanje živčanog sustava zbog magnezija i željeza kojeg u roiboosu ima izrazito puno za jedan takav napitak. Roiboos zauzima i posebno mjesto u pomoćnim ljekovitim sredstvima kod alergija na pelud, razne namirnice kao i kod astme. Za vrućih dana preporuča se popiti i preko dvije litre čaja dnevno, jer nadoknađuje minerale i tekućinu izgubljenu znojenjem. Roiboos ne sadrži nikakve štetne tvari poput kofeina i teina, pa količina nije ograničena čak niti za djecu.

Rooibos - Crveni čaj (Aspalathus linearis)

         Između svojih brojnih istraženih i dokumentiranih medicinskih svojstava, čak i kod težih bolesti, rooibos čaj se pokazao posebno djelotvornim kod raznih alergija na hranu, pelud te kod astme i, ono što je nama najvažnije, kožnih alergijskih ekcema. Primijenjen izravno na koži ima umirujući učinak. Kupke i oblozi od rooibos čaja kuhanog 10 minuta, mogu tako pomoći i kod nadražene kože i osipa od pelena.

        Ovaj čaj ima i još jedno dodatno blagotvorno svojstvo. U svojoj domovini ovaj je čaj naime dobio naziv "majčino čudo", a stekao ga je zahvaljujući blagotvornom djelovanju na majke dojilje i male bebe. Čaj ne samo da je imao umirujuće djelovanje na majke, već su one primijetile da se kada, nakon što popiju par šalica čaja, podoje djecu, nervozne bebe umire, a bolni grčevi u njihovim trbušćićima prestaju. Novija znanstvena istraživanja potvrđuju ovaj sedativni učinak roiboos čaja bez štetnih pojava i stvaranja ovisnosti. Šalica čaja prije spavanja može vam donijeti miran san, a redovito pijenje čaja navodno pomaže i kod blage depresije. Kod kožnih bolesti ovo je svojstvo izrazito važno, budući da su njihove erupcije dokazano povezane s našim psihičkim stresovima, nervozama i depresijama. Valja i ponoviti da rooibos čaj ne sadrži kofein i može ga se piti u većim količinama.

Rooibos - Crveni čaj (Aspalathus linearis)

Đumbir (Zingiber officinale/Panax Ginseng)

Đumbir (Zingiber officinale)

        Voljeli ga ili ne niko ne može poreći dobrobit koju đumbir ima za organizam. Đumbir je biljka koju uvijek trebate imati u kući. Prvenstveno jer je odličan začin za slana i slatka jela, a naravno i zato što osim toga ima i brojna ljekovita svojstva. Đumbir je tropska začinska biljka, dostiže visinu u prosjeku oko 1 metra, listovi su mu kopljasti i dugi zbog čega podsjeća na trsku. Biljka naraste do jedan metar visine, a korijenje je mesnato do 20 cm dužine i veoma je aromatično. Cvjetovi su bijele, žute ili roza boje. Aroma korijenja je prijatna sa mirisom limuna, a ukus je slatkasto pikantan i veoma svjež.

        Taj topli i ljuti ukus đumbira koji nam je prvenstveno poznat iz azijske kuhinje i iako još uvijek nije toliko zastupljen, njegova upotreba se sve češće vidi i kod nas. Prah od suhog korijena može se kupiti u svakoj prodavnici zdrave hrane, a svježeg đumbira ima u supermarketima i na pijacama. Međutim svjež đumbir i sušeni đumbir su savim različiti po svojstvima, kao da su u pitanju dvije različite biljke. U kineskoj medicini sušeni đumbir je poznat kao Gan-Jiang, a svjež korijen kao Sheng-Jiang.

Đumbir (Zingiber officinale)

        Svjež korijen se koristi za pojačanje znojenja i izbacivanje toksičnih materija iz organizma. Sušeni korijen koristi se za stomačne bolesti, dijareju, reumatizam, kašalj itd. I sušeni i svjež đumbir su oficijelna biljka Kineske farmakopeje i kao ekstrakt i kao tinktura. U Kini se đumbir koristi kao sastojak u skoro 50% recepata i biljnih preparata, jer ubrzava reakciju biljaka sa kojima je pomiješan.
Njegova ljekovita svojstva su brojna.  Koristi se protiv upala, za obloge protiv otoka, protiv grčeva, za smanjenje bola kod mišićnih i koštanih problema kao što je artritis, kao preventiva protiv prehlade i za smirivanje kašlja, jačanje imuniteta, poboljšava cirkulaciju i sprječava nastajanje ugrušaka krvi, djelotvoran je lijek protiv migrene i protiv gripa.

        Đumbir poboljšava pamćenje, djeluje kao blagi afrodizijak, smanjuje mučninu u trudnoći bez štetnih efekata, kao i mučninu kod osoba koje teže podnose putovanja. Antiseptik je, pa uništava mikroorganizme, koristi se protiv iscrpljenosti i umora, jer podiže energiju u organizmu.
Đumbir sadrži u sebi materije koje ubrzavaju metabolizam, pomaže razgradnju mesa i mlijeka u organizmu. On je snažan antioksidans koji pospješuje funkciju jetre i odličan je za detoksikaciju organizma.

Đumbir (Zingiber officinale)

        Đumbir nema nikakvo štetno djelovanje, ali se ne preporučuje konzumacija više od 5g dnevno.
Đumbir se najviše koristi kao lijek za prehladu i za poboljšanje cirkulacije. Kada se osjeti drhtavica i drugi prvi simptomi prehlade, čaj od đumbira se koristi kao sredstvo za zgrijavanje . Čaj od đumbira se priprema tako što se svježi korijen đumbira isječe na kriške i doda u ključalu vodu, oko 10 kriški đumbira na pola litre vode, ili kafenu kašičicu suhog korijena. Kuha se desetak minuta, a zatim se procijedi. Po želji se dodaju med i limun u čaj.  Nema potrebe da ga cijedimo jer đumbir padne na dno šolje. Ovaj napitak je fantastičan način da se zaštitite od prehlada i virusa koji napadaju respiratorne organe. Đumbir sadrži desetak jedinjenja koja deluju antivirusno. Na prvom mestu to su seskviterpeni, jedinjenja koja deluju na rinoviruse. Gingerol i šogaoli smanjuju bol, snižavaju povišenu telesnu temperaturu, sprečavaju kašalj i deluju blago umirujuće. Ovaj napitak preporučuje se i osobama koje treba da se čuvaju moždanih udara, jer đumbir sprečava stvaranje krvnih ugrušaka.

         U Aziji postoji tradicija upotrebe đumbira protiv migrene. Kada osjetite da će početi migrena, dvije kašičice sviježeg ili jednu kašičicu suvog đumbira prelijte šoljom ključale vode, promješajte, nacijedite pola limuna i polako popijte kada se malo prohladi. Ovaj napitak pije se na svaka četiri sata u trajanju od četiri dana. Na ovaj način smanjuje se intenzitet bola i proređuju se migrenozni napadi, pa je dobro čaj od đumbira piti preventivno. U kombinaciji sa nanom, đumbir je najefikasnije sredstvo protiv mučnine, naročito ako je u pitanju bolest putovanja, odnosno ako osjećate nagon za povraćanjem dok se vozite brodom ili autobusom.

Đumbir (Zingiber officinale)

      

Neven (lat. Calendula officinalis)

Neven (lat. Calendula officinalis)

        Neven (lat. Calendula officinalis), jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka, visine od 30 do 50 cm, razgranate, uspravne i dlakave stabljike, dlakavih i duguljastih listova, glavice od tamnožute do narančaste boje. Latinski naziv za neven, officinalis, znači ljekovit a calendus – nebesko, nešto lijepo. Ime biljke neven dolazi od izvedenica ili od glagola ne venuti.

        Neven (Calendula officinalis) i njegova primjena u terapijske svrhe poznata je je još od Starog Egipta, odakle se proširila u Europu. Neven se koristi za liječenje bolesti kože, a upotrebljava se i kao začin.Stari narodi cijenili su ga kao biljku koja pomlađuje , ili su ga upotrebljavali za ukrašavanje oltara u svojim hramovima, dok su drugi njegovim žuto-zlatnim laticama ukrašavali i aromatizirali hranu. U američkom građanskom ratu liječnici su na bojištima koristili lišće nevena stavljajući ga na otvorene rane. Kao ljekovita biljka koristi se za liječenje bolesti kože, a upotrebljava se i kao začin.

Neven (lat. Calendula officinalis)

        Cvjetovi nevena sadrže eterično ulje, tanine, šećere, likopen (koji je izuzetno dobar antioksidans i štiti od raka grlića maternice), bjelančevine, pigmente karotenoide (daju boju cvjetovima), kalendulin, minerale (kalij, sumpor i dr.), gorke supstance i dr. Upotrebljava se u obliku čaja, kao dodatak salatama i drugim jelima, a za vanjsku upotrebu u obliku ulja, masti ili obloga.

Neven (lat. Calendula officinalis)

        Neven djeluje antiseptično i antibakterijski pa je vrlo efikasan protiv različitih zapaljenja, gljivičnih infekcija, a najnovija istraživanja govore da je koristan u borbi protiv HIV (virus izazivač AIDS-a) jer je dobar za jačanje imunološkog sistema. Koristan je za uklanjanje toksina (otrova) koji prate različite kronične infekcije, grozničava stanja, kožne bolesti kao što su ekcemi i akne. Dobar je kao sredstvo za umirenje grčeva, protiv astme, kašlja, lupanja srca i nesanice. Od davnina se u narodnoj medicini koristi za zaliječenje rana, uboda, ozeblina, čireva, bradavica i dr. Hladan čaj od nevena se upotrebljava za ispiranje očiju kod konjuktivitisa ili desni posle vađenja zuba. Zbog blagog estrogenskog dejstva (estrogen - ženski spolni hormon) koristi se za uspostavljanje redovitog menstrualnog ciklusa i umanjenja menstrualnih bolova kod mladih djevojaka ili žena u klimaksu. U obliku krema ili masti koristi se protiv čireva nogu, proširenih vena i modrica. Ulje se također koristi u mnogim preparatima. Korijen se ne koristi u liječenju.
 

Neven (lat. Calendula officinalis)

         Za liječenje kožnih bolesti neven uživa u narodu velik ugled. On je kvalitetno sredstvo protiv bakterija, virusa i gljivica . Neven potiče bijela krvna zrnca na uništavanje štetnih mikroba i ubrzava zacjeljivanje rana. Opekline od nerazumnog izlaganja suncu ublažuju cvjetovi nevena, time što zatvaraju rane, ublažuju upalu i potiču rast novih stanica kože.  Pri ubodu insekta, utrljati svježi sok biljke nevena. Kod upale desni i zubnog mesa svojim antibakterijskim djelovanjem i jačanjem imuniteta neven može biti koristan kod liječenja gingivitisa.

Uva / Medvjetka (lat. Arctosthylos uva-ursi)

Uva / Medvjetka

        Medvjetka, Medvjeđe grožđe ili Uva , je tipična biljka evropskog sjevera, potvrđena u svojoj korisnosti kroz stare pisane dokumente naroda sa sjevera. Uva je dugovječan zimzelen, vrlo razgranat, nizak grmić, koji je po zemlji sasvim polegao. Cvjetovi su mu sitni, zvonasti, ružičasti ili bijeli i vise u malim grozdovima. Plod je crvena boba, kiselo-trpkog okusa. Biljka je arkto-alpske rasprostranjenosti (Europa, Sjeverna Amerika, Azija). Kod nas raste u planinskim područjima. Raste po suvim, rijetkim, pješčanim ili kamenitim borovim i drugim crnogoričnim šumama, među grmljem po sunčanim obroncima, po planinskim pašnjacima Balkanskog poluostrva, naročito u zapadnim dijelovima.

Uva / Medvjetka

        Tačnije, raste po planinskim visovima zajedno s medvjedima, a prijeti joj kao i njima iskorjenjivanje jer se neracionalno sakuplja čupanjem umjesto rezanjem grančica s listovima. List je, naime, sitan, a ni grančice koje bi trebalo uredno rezati nisu velike pa kvalitetno branje ide sporo. Za lijek se beru listovi od maja do jula . List se bere u proljeće kad biljka cvjeta jer je tada najviše ljekovita (tada ima najviše arbutozida). Kad se baci na gomilu, zvoni, što je znak da je dobro osušen. Listovi su neprijatnog, oporog i gorkog ukusa, ali bez mirisa. List se upotrebljava u obliku čaja za liječenje organa za mokrenje. Bakteriostatski učinak arbutin i metilarbutin postižu tek u lužnatoj mokraći gdje se razgrađuju i dezinfikuju mokraću. Kod nas ljekari često daju miješan čaj od jednakih dijelova medvjetke i sitnice. Uglavnom se koristi u čajnim mješavinama (sa listom breze, korijenom sladića i dr.) u kojima njeno učešće ne bi trebalo da bude veće od 10 odsto.

Uva / Medvjetka

        Srodna vrsta medvjetki je brusnica (lat. Vaccininum vitis-idaea). Često rastu zajedno, tj. jedna pored druge, te je brusnica ujedno i idealna zamjena za medvjetku jer manje nadražuje želudac. Premda povećano uzimanje tečnosti može katkad imati povoljan uticaj na infekcije, uzimanje prevelikih količina tokom terapije može smanjiti učinkovitost medvjetke. To je stoga što dolazi do razrjeđivanja aktivnih tvari medvjetke u mokraći, pa njihova koncentracija pada ispod razine na kojoj one djeluju na bakterije. Čaj od listova medveđeg groždja ili medvjetke liječi povećanu prostatu, mokraćne organe, proliv i šećernu bolest. U narodnoj medicini se koristi kod bubrežnih bolesti, upala mjehura, kod kamenca, mokrenja u krevet i hroničnih proliva. Listovi pomiješani s drugim ljekovitim biljem služe kao dezinfekcijsko sredstvo mokraćnih kanala, naročito kod hronične upale mokraćnog mjehura i drugih bolesti. Medvjetka ne djeluje jednako na sve uzročnike upale mjehura.

        Ako se osjete bolovi u želucu, podražaj na povraćanje kod odraslih ili kod djece, trebalo bi prekinuti s uzimanjem medvjetke, te je zamijeniti čajem od svježih ili sušenih listova brusnice. Čaj se ne savjetuje uzimati duže od tri sedmice. Ovo je jedna od najboljih biljaka za uklanjanje urinarnih infekcija.

Origano (lat. Origanum vulgare)

Origano (lat. Origanum vulgare)

        Mediteranski origano sasušeni je list biljke Origanum Vulgare L. Origano ili divlji majoran je začinska i ljekovita biljka iz familije usnatica (lamiaceae). Ime je dobila iz grčkog (Oros=brdo, Ganos=nakit), preko italijanskog jezika, "origano" - brdski nakit. Ima snažan i aromatičan miris. Okus mu je također snažan i ugodno gorkast. Premda se ovaj list može upotrebljavati svijež, uglavnom se koristi sasušen i smrvljen. Činjenica da su mažuran i origano oboje iz obitelji metvica roda Origanum već kazuje da imaju sličnosti u izgledu, okusu i aromi. Susrećemo ih u mediteranskom podneblju, kao divlji mažuran biljke oregano koji naraste i više od pola metra visine. Najpoznatije su grčka, španjolska i meksička sorta, a razlikuju se po jačini arome i okusa. Domovinom mažurana smatra se istočno Sredozemlje, a uzgaja se na područjima s umjerenom klimom, jer je osjetljiv na mraz. Spominje se još u starom Egiptu, gdje je bio posvećen bogu Ozirisu.

       Jednogodišnja je biljka koja raste kao mali polugrm visine do 50 cm. Listovi su mali s kratkim peteljkama, a cvjetovi bijeli ili blijedoružičastocrveni. Biljka je jako aromatična, gorka okusa. Odomaćen u Sredozemlju, nezamjenjiv je u grčkoj, španskoj, turskoj i italijanskoj kuhinji. Danas se uzgaja posvuda u srednjem pojasu. Raste i divlji na suhim travnjacima i rubovima šuma, na
krečnjakom bogatom i osunčanom tlu. Divlji majoran je višegodišnja biljka, koja naraste i do 70 cm, karakteristične opore arome i okusa. Iz korijena , rizoma, rastu uspravne, kvadratne stabljike. Tamnozeleni listovi su ovalni, dužine do 4,5 cm i širine do 3 cm. Cvjeta od jula do septembra roza-ljubičastim, rijetko bijelim cvijetom, koji oprašuju pčele i leptiri.

Origano (lat. Origanum vulgare)

        Poznat je kao neizostavan začin pri spravljanju pizze. Dobar je kao dodatak omletu, italijanskim sosovima, jelima s paradajzom, janjetinom ili povrćem. U teksaško-meksičkoj kuhinji koristi se uz kim, čili, bijeli luk i luk, naročito u jelu Chili con Carne. Također se koristi u turskoj, palestinskoj, libanonskoj, egipatskoj, sirijskoj i portugalskoj kuhinji, a našao je mjesto u kuhinjama latinske Amerike i Filipina. Origano je sastavni dio chili začina, a koristi u talijanskim, španjolskim i meksičkim jelima. Gotovo je neophodan sastojak za pizzu, a ukusan je i u umacima za tjesteninu, omletima, jelima sa mesom i rižom. Ako mažuran koristite svježi onda je aromatičniji, a dužim kuhanjem gubi aromu pa je poželjno da ga dodajete pri kraju kuhanja, dok suhi dodajte na početku kuhanja.

       Ljekovitost biljke bila je cijenjena još u antičkoj Grčkoj. Hipokratu je služila za ubrzavanje poroda i u liječenju hemoroida. Danas se najviše koristi kao čaj protiv grčeva u trbuhu, bolesti probavnog trakta i gornjih dišnih puteva. Stari Rimljani su ga koristili kao miris nakon kupanja i kao ulje za masažu, ali i kao sredstvo za dezinfekciju i konzervans. Origano ima visoku antioksidativnu aktivnost budući da sadrži velike količine fenolnih tvari i flavonoida, dokazano je da djeluje antimikrobno na patogenu bakteriju Listeria monocytogenes. Velik dio čine eterična ulja (thymol, carvacrol,cymol) i gorke tvari. U 100g svježeg origana je 267,2 mg vitamina C.

Origano (lat. Origanum vulgare)

        Najpoznatija eterična ulja origana su karvakrol i timol, u manjoj količini zastupljeni su cimol, pinen, ocimen i kariofilen. Vrste koje rastu u Grčkoj, najbogatije su karvakrolom. Lišće i cvjetne stabljike imaju jaki antiseptičke, antispazmatske, karminativne i druge učinke. 100 grama svježeg lišća origana ima 267 mg vitamina C. Nove studije s američkog sveučilišta Long Island pokazuju da origano ubija stanice raka prostate – istraživači su toliko oduševljeni ovom biljkom da očekuju kako će postati standardni tretman u liječenju raka prostate, i to bez nuspojava.

        Istraživanja su pokazala fenola karvakrola, tvari koja origanu daje karakterističan ljut okus, i toplu aromu. Karvakrol se također može naći u esencijalnom ulju timijana i metvulje, u veoma širokom rasponu 5-75%, dok razne vrste origana imaju od 50-80%. Karvakrol je uzrokovao apoptozu, odnosno programiranu smrt stanica raka u laboratorijskim testovima koji su provedeni na Sveučilištu Long Island iz New Yorka. Ovi se rezultati podudaraju s ranijim saznanjima da pizza smanjuje rizik od raka. U početku se pretpostavljalo da se radi o učinku likopena, no sada izgleda da likopen i karvakrol djeluju sinergistički u uništavanju stanica raka.

Origano (lat. Origanum vulgare)

Peršun / Peršin (lat. Petroselinum crispum)

Peršun / Peršin (lat. Petroselinum crispum)

        Peršun je dvogodišnja biljka s bijelim, tankim i dugačkim korijenom. Stabljika je gola, malo žljebasta i uglasta. Listovi su različitog nazubljenog oblika. Peršin je list biljke Petroselinum Crispum, koji se može upotrebljavati svijež ili sasušen. Vrlo je popularan kao dekoracija za jelo, izvrstan je kao osvježivač daha. Peršun ima lagan, svjež miris i okus. Svježi peršun mnogo je ukusniji od sasušenoga. Još su stari Egipćani koristili divlji peršun kao sredstvo za lečenje bolesti bubrega i mokraćnih puteva. Plod i ulje deluju diuretično, pomažu u izlučivanju soli iz organizma. Takođe pomaže kod upale prostate, pri otežanom mokrenju, ali i u slučajevima oticanja nogu, reumatizma, artritisa, gihta i gojaznosti. Stari Grci, koji su peršun smatrali svetom biljkom, nisu ga koristili za jelo. Od njega su pravili vijence, koje su nosili na svečanim gozbama i kitili svoje heroje. Za razliku od njih, stari Rimljani su ga jeli, naročito gladijatori pre borbe, jer su vjerovali da im daje snagu, jača reflekse i čini ih lukavijim. Do kraja srednjeg vijeka, peršun je bio isključivo ljekovita biljka, a njegovo sjeme se čak smatralo lijekom protiv kuge.

Peršun / Peršin (lat. Petroselinum crispum)

        Međutim, fitoterapeuti napominju da peršun ne smije da se koristi ako postoji upala bubrega. To se naročito odnosi na sjeme, koje djeluje znatno jače od korijena i lista. Ova biljka povoljno utiče na rad jetre, pa se preporučuje kod žutice i drugih oboljenja. Osim toga, podstiče krvotok i dobro djeluje na nervni sistem - ublažava letargiju i anksioznost. Peršun je koristan u ishrani dijabetičara. Za njegovu ljekovitost znaju i žene koje imaju problema sa bolnom ili neredovnom menstruacijom. Grickanje peršuna u danima pre ciklusa otklanja višak tečnosti iz tela i sprečava predmenstrualno nadimanje. Deluje i na polne žlezde, kao i kod neplodnosti. Sveže zdrobljeno lišće pomaže kod bolova u uhu i zubobolje. Čaj od sjemena peršuna snižava tjelesnu temperaturu, opušta glatke mišiće u cijelom tijelu, olakšava glavobolju, migrenu, astmu, grčeve u stomaku. Djeluje antiseptično na posjekotine i rane, a ublažava i nadražaje od uboda insekata.

Peršun / Peršin (lat. Petroselinum crispum)

        Energetska vrijednost peršuna je mala i iznosi oko 190 kJ/100 g za lišće, a za korijen tek 90 kJ/100 g. Ali, zato u 100 grama sirovog lišća ima čak 1.600 miligrama mineralnih materija. Polovina od toga je kalijum, a ostalo gvožđe (zbog čega je peršun povoljan za liječenje anemije), kalcijum, mangan, magnezijum, bakar, fosfor i manje količine drugih mikroelemenata, važnih za ljudski organizam. Ono što peršun svrstava u red visokovrijednih namirnica, jeste sadržaj vitamina. Prije svega vitamina C, kojeg u 100 grama lišća ima 170 miligrama, što je kod povrća najviša vrijednost. Ova biljka sadrži i karoten (provitamin A), kao i vitamine B1, B2, B6 i B12 - koji uz gvožđe povoljno djeluje na obnavljanje eritrocita (crvenih krvnih zrnaca). Inače, specifičan  miris i ukus potiču od eteričnog ulja, koje čini čak 42 različita sastojka.

Peršun / Peršin (lat. Petroselinum crispum)

        Peršun nije sasvim bezopasna biljka. Prije svega, njegovo korišćenje tokom trudnoće mora da bude kontrolisano i dozirano. Kao lijek za bubrege ne smije da se uzima bez odobrenja ljekara, a peršunovo ulje (Oleum petreselini) smije da se upotrebljava samo prema ljekarskom receptu. Ono
dobro dijeluje kod krvi u urinu, za ispiranje mokraćnih kanala, kao i kod kamenca u bubregu i bešici. Za spoljašnju upotrebu, primjenjuje se kao zaštitno sredstvo protiv insekata. Međutim, eterično ulje može da ima i neželjene učinke. Sastojci miristicin i apiol su u malim količinama veoma djelotvorni, ali u većim količinama mogu da imaju toksično delovanje (iritacija gastrointestinalnog trakta, oštećenje jetre, aritmije, jake kontrakcije...).
 
        Lišće peršuna treba uzimati u svježem stanju, jer jedino tako zadržava svoja bitna svojstva. Peršunov list je izuzetno djelotvoran kao sredstvo koje podstiče izlučivanje štetnih materija iz organizma, a povoljno utiče na cirkulaciju i uopšte srčane smetnje. U kulinarstvu peršun se
upotrebljava kao začin zbog svog specifičnog i izrazito prijatnog mirisa. Kao začin koristi se najviše list koji se jelima obično dodaje sitno sjeckan na kraju pripreme jela. Korijen se koristi kao dodatak supama i varivima. Peršun se upotrebljava u raznim jelima: jelima sa mesom, peradi i ribom, juhama, salatama, jelima sa povrćem, u umacima i prelivima. Danas bez ovog začinskog povrća ne može da se zamisli nijedna svjetska kuhinja.

Peršun / Peršin (lat. Petroselinum crispum)

Komorač ( Foeniculum vulgare)

Komorač ( Foeniculum vulgare)

    Komorač (lat. Foeniculum vulgare) je aromatična začinska biljka.  Kao vrtlarska kultura posebno je raširen u Južnoj Europi. Ova biljka potječe iz Sredozemlja i najviše joj odgovara topla, ali ne prevruća klima. Uzgaja se u Grčkoj, Turskoj, Italiji, južnoj Francuskoj i u sjevernoafričkim zemljama. Komorač je otporna, samonikla, divlja ili uzgojena dvogodišnja biljka s odebljalim korijenom, iz kojeg u prvoj godini izrastu listovi, a u drugoj godini i do 2 metra visoka stabljika s listovima i cvjetovima. Stabljika je okrugla, modro-zelene boje i u gornjem dijelu razgranjena, a listovi su sastavljeni od mnoštva sitnih listića. Komorač pripada porodici štitarki, jer su žuti cvjetovi skupljeni u štitaste cvatove. U svakom plodu ima stotinjak sjemenki bogatih eteričnim uljima. Sjemenke su male, aromatične, plosnate i ovalne, sa žutim žlijebom, a se koriste kao začin.

        Aroma komorača prilično varira od vrste do vrste. Npr. divlji komorač ima gorkasti okus, a pitomi ili slatki komorač ima okus jako sličan anisu, i taj najčešće upotrebljavamo u kulinarstvu. Komorač cvjeta dugo postupno s porastom stabljike. Neravnomjerno cvjetanje uvjetuje i neujednačeno sazrijevanje. Plod komorača je sastavljen od dva sjemena, sivo do žutozelene boje, duljine oko 10 mm i širine oko 4 mm. Komorač uspijeva u različitim klimatskim uvjetima. Najbolji rezultati postižu se u sunčanim i toplim predjelima.

        Iako u našoj zemlji postoje vrlo povoljni uvjeti za uzgoj komorača, on se malo uzgaja. Javlja se i kao samonikla biljka. Kod nas raste samoniklo, ali se uzgaja i za začin i liječenje. Ljekovita je čitava biljka koja se može brati cijelog ljeta, a njen korijen iskopan sredinom proljeća. Cijela biljka suši se u hladu, uz opreznost da iz štitova prerano ne ispadnu plodovi. Oni se istresu na podlogu iz potpuno osušene biljke i čuvaju u hermetički zatvorenim posudama od tamnog stakla. Ostali dijelovi osušene biljke mogu se čuvati u dobro zatvorenim kartonskim kutijama.

Komorač ( Foeniculum vulgare)

       
        Srodne vrste su anis, celer i kim. Od pravog (vrtnog) komorača postoje tri vrste koje se međusobom razlikuju po upotrebi i kemijskom sastavu: lukovičasti ili začinski komorač (lat. Foeniculum vulgare azoricum), slatki komorač (lat. Foeniculum vulgare dulce) i gorki ili divlji komorač (lat. Foeniculum vulgare).Plod je posebno bogat eteričnim uljem i rabi se kao začin ili čaj protiv nadimanja i kao blago sredstvo protiv kašlja kod djece i kod proljeva i drugih probavnih smetnji kod dojenčadi. U povrtlarstvu je posebno odgojena jedna vrsta koja ima zadebljale početke stabljike koji oblikuju oblik sličan glavici luka odmah iznad zemlje. Ta sočna zadebljanja upotrebljavaju se kao povrće u ishrani, bilo termički obrađeno ili u salati. Listovi se također upotreblljavaju kao začin a u tradicionalnoj kuhinji se koristi uz ribu.

Komorač ( Foeniculum vulgare)

        Svi dijelovi komorača, lukovica, stabljike i listovi, upotrebljavaju se u pripremi jela. Nožem se režu stabljika i dno lukovice, a maknu se i vanjski listovi lukovice. Kratko se isperu pod tekućom vodom, a zatim komorač se nareže prema potrebi. Nožem se lukovica prepolovi i reže po dužini na kriške za pirjanje ili na tanke ploške u obliku polumjeseca za salate. Svaku polovica se može narezati i na kockice. Stabljike se koriste u pripremi temeljaca, dok listovi daju osobitu aromu ribi pečenoj u foliji, a mogu se iskoristiti i za ukrašavanje jela.
 

Komorač ( Foeniculum vulgare)

        Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka koju su koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci, a kod nas su ga, kao prirodni lijek kod probavnih tegoba i prehlada, proslavili benediktinci. U ukupnom kvalitetnom nutritivnom sadržaju osobito se ističu flavonoidi rutini i kvercitin, te raznovrsni kempferol glikozidi, koji imaju snažno antioksidativno djelovanje. Vrlo zanimljiv je i anetehol, sastavni dio hlapljivih komponenti eteričnog ulja. Istraživanja su pokazala da smanjuje upale i pomaže u sprječavanju razvoja raka. Eksperimentima na životinjama utvrđeno je da eterično ulje ima sposobnost zaštite jetre od štetnog toksičnog djelovanja. 


        U antici i u azijskom prostoru, komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog anisu, kao i zbog ljekovitih svojstava. Komorač je dobar izvor vitamina C, koji je također snažan antioksidans i ima sposobnost neutralizacije štetnog djelovanja slobodnih radikala u vodenim otopinama u tijelu, koji mogu uzrokovati boli u zglobovima i rezultirati osteoartritisom i reumatoidnim artritisom. Odličan je izvor dijetetskih vlakana koja pomažu u pravilnoj funkciji crijeva, i na taj način sudjeluje u sprječavanju razvoja raka debelog crijeva. Vlaknaste tvari vežu na sebe otrovne i masne tvari u crijevima, odstranjujući tako otrove iz tijela, te smanjujući razinu kolesterola i masnoće u krvi. Dijetetska vlakna održavaju zdravlje srca jer vežu žučne soli u debelom crijevu i izlučuju ih iz tijela. Za ponovnu proizvodnju žučnih soli troši se kolesterol, čime se smanjuje njegova količina u krvi i rizik od njegovog štetnog djelovanja. Vlakna povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2. Imaju visoki kapacitet vezanja vode, bubre i usporavaju probavu, što daje osjećaj sitosti. Iz tog se razloga hrana bogata dijetetskim vlaknima preporuča tijekom redukcijskih dijeta.

Komorač ( Foeniculum vulgare)

       
        Komorač je izvrstan izvor kalija, koji pomaže kod snižavanja visokog krvnog tlaka, jednog od rizičnih faktora koji mogu utjecati na srčani ili moždani udar. Sjemenke i korijen komorača sastavni su dijelovi čajeva za čišćenje organizma, što se pripisuje eteričnom ulju koje suzbija nadutost, smiruje grčeve želuca i crijeva i djeluje protiv vrenja. Čisto eterično ulje dobiva se destilacijom iz sjemenki, a preporuča se uzimanje sa šećerom ili u vodi, za liječenje bolova u grlu i promuklosti. Također se preporučuje i za vanjsku primjenu, kao sastavni dio antireumatskih sredstava za masažu. Komorač pojačava rad stanica, jača imunitet, zaustavlja razmnožavanje mikroorganizama, pospješuje izlučivanje mlijeka, utječe na živčani sustav i dobro raspoloženje, odstranjuje sluz kod kašlja i hunjavice, djeluje lagano smirujuće i opuštajuće. Zbog visokog sadržaja beta-karotena, može se preventivno koristiti kao djelotvorno sredstvo protiv raka. Više od dva puta tjedno komorač ne bi smjele konzumirati osobe koje su sklone proljevu.

Komorač ( Foeniculum vulgare)

       
         Od sjemenki komorača dobiva se eterično ulje, a iz plodova se radi ljekoviti čaj za želudac i crijeva, koji uz to djeluje i lagano umirujuće, pa je idealan za djecu. Idealan je za osobe s prekomjernom težinom. Komorač veže na sebe masti u crijevima, tako se puno manje molekula triglicerida (molekule masti) može “ugnijezditi” u masnim naslagama na trbuhu, bokovima, stražnjici i bedrima. Osim toga, komorač odstranjuje “mokru mast” na trbuhu, koju većina debelih pogrešno smatra naslagama masti, dok se u stvari radi o prilično velikim nakupinama vode oko pupka (celulit).

         Eterično ulje omogućuje izlučivanje nagomilanih plinova probavnim organima, olakšava iskašljavanje (posebno za pušače), otklanja neugodan zadah iz usta, stimulira apetit i djeluje antiseptički. Ulje od komorača pomiješano s malo vode blagotvorno djeluje kod promuklosti i upale grla, a oblozi ublažavaju reumatske bolove. Kod dojilja potiče stvaranje mlijeka. Oblozi komorača pomažu kod problema s mokraćnim putevima, otklanjaju parazite iz digestivnog trakta, omogućuju miran san, naročito onima koji pate od napada kašlja zbog astme. Onima koji boluju od proširenih vena ili vodene bolesti preporučuje se piti toplo vino u kojem je kuhan komoračev korijen. To vino je izvrstan napitak za starije ljude, brzo otklanja teškoće u funkciji želuca i probave nastale kao posljedica starosti. Čaj od mješavine anisa i komorača pomaže maloj djeci koja pate od želučanih i crijevnih tegoba.

        Najbolje od komorača dobit će se ukoliko ga poslužimo svježeg. Vrlo su zanimljive kombinacije komorača s povrćem i voćem, u raznim miješanim i složenim salatama: s avokadom i narančama, artičokama i parmezanom, mandarinama i narom i drugim kombinacijama.

Komorač ( Foeniculum vulgare)